ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

o proglašenju Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio na sjednici i4. ožujka 1995. godine.

Broj : 95-576/1
Zagreb, 20. ožujka 1995.

ZAKON

o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju, potpisan na Brdu kod Kranja, dana 8. srpnja 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom i slovenskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izručenju, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE SLOVENIJE O IZRUČENJU

Republika Hrvatska i Republika Slovenija u želji da utvrde daljnje sudjelovanje na području pravne pomoći u kaznenim stvarima, posebno da urede suradnju glede izručenja te time olakšaju pravni promet između njih na tom području sporazumjele su se da sklope ovaj ugovor.

Države ugovornice obvezuju se da će u skladu sa odredbama ovoga ugovora na molbu jedna drugoj izručiti osobe, koje se u državi koja moli izručenje (U daljnjem tekstu: država moliteljica) gone radi kaznenog djela ili se izručenje moli radi izvršenja kazne zatvora ili mjere sigurnosti.

(1) Nadležni organi država ugovornica suobraćaju pismenim putem kod upotrebe ovoga ugovora i to do strane Republike Hrvatske putem Ministarstva pravosuda Republike Hrvatske, a Republike Slovenije putem Ministarstva za pravosude Republike Slovenije. Ovim načinom suobraćanja nije isključen diplomatski put.

(2) U hitnim slučajevima mogu dostavljati zamolbe i obavijesti nadležni organi države ugovornice iz ovog ugovora nadležnim organima druge države potpisnice putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).

(1) Zamolbe i dokumentacija koju treba priložiti prema odredbama ovoga ugovora na jeziku države moliteljice. Prijevod na jezik države koju se moli za izručenje (u daljnjem tekstu: zamoljena država), nije potrebno prilagati.

(2) Legalizacija isprava iz prvog stavka ovoga članka nije potrebna.

Molbi za izručenje mora se priložiti:

1. Sredstva za utvrđenje istovjetnosti osobe, za koju se moli izručenje,

2. potvrdu ili druge podatke o državljanstvu osobe za koju se izrućenje moli,

3. optužnicu ili presudu ili odluku o pritvoru ili koji drugi akt koji je isti toj odluci u izvorniku ili ovjerenom prijepisu. U aktima mora biti navedeno: ime i prezime osobe čije se izručenje moli i drugi podaci, koji su potrebni za utvrdenje njezine istovjetnosti, opis djela, zakonska oznaka kaznenog djela, i dokazi za osnovanost sumnje,

4. izvodi odredbi iz kaznenog zakona koji će biti primjenjene ili su bile primjenjene protiv osobe za koju se izručenje moli, radi djela koje je povod za zamoljeno izručenje,

5. podatke u vezi duljine kazne kada se radi o izručenju osobe radi izdržavanja ostatka kazne.

Zamoljena država može zahtijevati dopune obavijesti i dokumentaciju ako su nepotpuni podaci predviđeni u odredbi članka 4. ovog ugovora: Država moliteljica mora na zahtjev odgovoriti u najkraćem mogućem vremenu, ali najkasnije u roku od šezdeset dana.

(1) Ako država moliteljica ne pošalje zatražene dopune u roku predviđenom u odredbi članka 5. ovog ugopora, zamoljena država će odmah obustaviti postupak za izručenje i osobu za koju se traži izručenje pustiti će na slobodu.

(2) Troškove koji su nastali neosnovanim pritvorom u slučaju stavka 1. ovoga članka regresira država moliteljica zamoljenoj državi.

(1) Izrućenje radi kaznenog progona dozvoliti će se samo tada ako je za kazneno djelo prema pravu država ugovornica, propisana kazna zatvora u trajanju najmanje jedne godine ili se može izreei mjera sigurnosti za vrijeme dulje od jedne godine.

(2) Izručenje radi izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora ili mjere sigurnosti dopustiti će se samo u slučaju kaznenih djela koja su kažnjiva po zakonima obiju država ugovornica i ako trajanje kazne zatvora ili mjere sigurnosti odnosno njihov ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje šest mjeseci.

Nedopustivo je izručenje osobe:

1. koja je na dan odlučivanja o molbi za izručenje, državljanin zamoljene države,

2. bez državljanstva sa stalnim prebivalištem na području zamoljene države,

3. koja uživa pravo utočišta na području zamoljene države.

(1) Izručenje se ne dozvoljava:

1. ako se izručenje moli radi djela koje je po mišljenju zamoljene države isključivo političko kazneno djelo ili kazneno djelo koje predstavlja povredu vojne obveze,

2. za djelo koje prema mišljenju zamoljene države predstavlja isključivu povredu propisa o porezima, monopolu, carini ili devizama ili povredu propisa o kontigentiranju robe ili vanjskoj trgovini,

3. ako je kazneni progon ili izvršenje kaznene sankcije zastarjelo po pravu jedne države potpisnice,

4. ako djelo zbog kojega se moli izručenje, nije kazneno djelo, niti po zakonu zamoljene države, niti po zakonu države u kojoj je učinjeno.

5. ako je bila osoba čije izručenje se moli, radi istog djela već pravomoćno osudena, ili je protiv nje bio krivični postupak pravomoćno obustavljen, ili je optužba protiv nje pravomoeno odbijena,

6. ako je protiv osobe čije se izručenje moli, radi istog kaznenog djela započet kazneni postupak u zamoljenoj državi,

7. ako je protiv osobe čije se izručenje traži u zemlji moliteljici pokrenut kazneni postupak pred izvanrednim sudom ili ako je takav sud izrekao kaznenu sankciju.

(2) Kao kazneno djelo političkog karaktera neće se smatrati djelo protiv života, uključujući i pokušaj i saučešništvo, kao i svako drugo kazneno djelo kod kojeg, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinačnog slučaja, a naročito, način izvršenja, primjenjena ili zapriječena sredstva ili težinu nastale ili očekivane posljedice, kriminalni karakter djela pretraže nad političkim.

(1) Izručena osoba ne može na teritoriju države moliteljice biti izvedena pred izvanredni sud.

(2) Izručenje radi izvršenja kazni dopustit će se samo onda, ako je kaznu izrekao redovni sud.

Ako je za kazneno djelo zbog kojeg se moli izručenje po pravu države moliteljice predviđena smrtna kazna, a nije predviđena po pravu zamoljene države, može se dozvoliti izručenje samo pod uvjetom ako Država moliteljica zajamči da smrtna kazna neće biti izrečena odnosno izvrše

Amnestija dana u zamoljenoj dxžavi nije zapreka za izručenje, osim ako zamoljena Država ima pravo za kazneni progon za djelo zbog kojeg se traži izručenje.

Izručenje se može odbiti:

1. ako je djelo zbog kojeg se traži izručenje, bilo počinjeno na području zamoljene države, protiv nje ili njenoga državljana,

2: ako u zamoljenoj državi protiv osobe za koju se moli izručenje u tijeku kazneni postupak radi drugog kaznenog djela, a zamoljena država smatra da bi bilo u interesu utvrđenja pravog stanja stvari ili za odmjeru ili izvršenje kazne bilo uputno da se sudi u zamoljenoj državi za sva kaznena djela,

3. ako je za osobu za koju se izručenje moli u zamoljenoj državi, donesena odluka radi nenadležnosti suda, te zbog toga protiv nje nije pokrenut kazneni postupak ili je započeti kazneni postupak obustavljen.

Za izvršenje kaznene sankcije koja je bila izrečena pravomoćnom presudom u sudskom postupku u odsustvu osobe za koju se moli izručenje, i izručenje će se dozvoliti samo, ako država moliteljica zajamči da će kazneni postupak nakon izručenja biti ponovno proveden u prisustvu izručene osobe.

1. Ako se protiv osobe za koju se izručenje moli u zamoljenoj državi vodi kazneni postupak, ili je u toj državi osuđena radi kojeg drugog kaznenog djela i to ne onoga koje je predmet izručenja, može se izručenje odgoditi dok se taj postupak ne okonča, a u slučaju osude dok se kaznena sankcija ne izvrši.

2. Ako bi zbog izručenja iz stavka 1. ovoga Članka u državi moliteljici kazneni progon zastario, ili bi njegov tijek bio ozbiljno ometan, može se zbog osnovanog traženja države moliteljice dozvoliti privremeno izručenje zbog kaznenog postupka. Država moliteljica mora u tom slučaju izručenu osobu, odmah, nakon što su obavljene nužne procesne radnje zbog kojih je bilo dozvoljeno privremeno izručenje, vratiti.

3. Država moliteljica mora privremeno izručenu osobu, za vrijeme boravka na njezinom području, držati u pritvoru. Vrijeme pritvora se od dana, kad privremeno izručena osoba napusti područje zamoljene države do dana kada se vrati, ubraja u kaznu koja će biti u zamoljenoj državi izrečena ili bi se morala izvršiti.

(1) Ako više država moli za izručer.je iste osobe radi istog ili radi'različitih kaznenih djela, daje se prednost molbi države čiji je državljan ta osoba. Ako ta država ne zahtijsva izručenje, daje se prednost molbi države na čijem području je kazneno djelo bilo učinjeno, ako je djelo počinjeno na području više država, ili ako se ne zna gdje je počinjeno, daje se prednost zahtjevu države koja je prva tražila izručenje.

(2) Zamoljena Država o odluci iz prvog stavka ovog članka, obavještava ostale države moliteljice i istovremeno će obavijestiti da se slaže sa mogućim daljnjim izručenjem osobe iz države kojoj je bfla izručena u drugu državu, koja je također molila za izručenje.

Kada su ispunjeni formalni uvjeti za izručenje, zamoIjena država ugovornica po prijemu molbe za izručenje, bez odgađanja pritvara osobu na koju se molba odnosi, osim ako u skladu sa ovim ugovorom nije moguće udovoljiti izručenju.

(1) Na izričiti zahtjev osoba se može privremeno pritvoriti prije nego potpisnica primi molbu za izručenje, ako se nadležni sudski organ države moliteljice poziva na nalog o pritvoru, ili na pravomoćnu presudu i nagovijestiti molbu za izručenje. Taj izričiti zahtjev može se poslati poštom, telegramom ili bilo kojim sredstvom pismenog suobraćanja.

(2) O tome da je pritvorila osobu u skladu sa odredbom stavka 1. ovoga članka zamoljena država mora bez odgađanja obavijestiti državu moliteljicu.

(3) Država ugovornica koja je obavještena prema odredbi stavka 2. ovoga članka, mora najkasnije u roku od petnaest dana po prijemu obavijesti o pritvoru obavijestiti da li će podnositi molbu za izručenje. Molba za izručenje mora se poslati u roku od trideset dana od dana kada je obavijestila da će zahtijevati izrnčenje.

(4) Pritvor se ukida, ako u roku iz trećeg stavka ovoga članka država potpisnica, na čijem području je osoba pritvorena, ne primi molbu za izručenje.

(5) Troškove koji su nastali neosnovanim pritvorom u slučaju iz ovog članka regresirat će država moliteljica zamoljene države.

Za moljena država mora o zamolbi za izručenje odlučiti što prije, te o svojoj odluci obavijestiti državu moliteljicu.

(1) Izručenu osobu smije se kazneno goniti, odnosno izvršiti kaznenu sankciju, samo za kazneno djelo za koje je dozvoljeno izručenje.

(2) Izručenu osobu ne smije se kazneno goniti radi nekog drugog kaznenog djela, počinjenog prije izručenja.

(3) Protiv izrućene osobe ne smiju se izvršiti kaznene sankcije za kakvo drugo kazneno djelo, počinjeno prije izručenja.

(4) Protiv izručene osobe ne smije se izvršiti teža kazna od kazne na koju je osudena.

(5) Izručenu osobu ne smije se izručiti kakvoj trećoj državi, radi gonjenja radi kaznenog djela, koje je počinila, prije nego je dozvoljeno izručenje.

Ograničenja iz stavka 2., 3. i 5. članka 20. prestaju:

1. ako država, koja je osobu izručila, da suglasnost. Molbi za suglasnost treba priložiti i isprave iz četvrtog članka ovog ugovora. Zamoljena država dat će suglasnost, ako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izručenje po ovom ugovoru;

2. ako izručena osoba u roku od četrdesetpet dana od dana kada je konačno bila puštena na slobodu i nije napustila područje države, kojoj je bila izručena, makar je mogla i smjela napustiti, ili se je nakon što ju je napustila, dobrovoljno vratila;

3. ako se za vrijeme postupka u državi moliteljici promijeni zakonska oznaka kaznenog djela (kvalifikacija), koja je važila za vrijeme postupka izručenja, može se izručenu osobu progoniti ili osuditi samo ako je izručenje dopušteno prema novoj naznaci kaznenog djela.

Ako je izručena osoba bila u dxžavi potpisnici pritvorena radi kaznenog djela zbog kojeg je izručena, vrijeme koje je provela u pritvoru ubraja se u kaznu.

(1) Pratioci koji moraju osobu koja se izručuje, dovesti na područje druge države ugovornice, ili je odvest s njega, imaju na području druge države ugovornice pravo da do predaje ili nakon preuzimanja osobe, koja se izručuje, poduzimaju sve potrebno da bi spriječili njezin bijeg.

(2) Pratiocima je kod obavljanja službene dužnosti na području druge države ugovornice dopušteno nositi službeno odijelo, potrebno službeno oružje i opremu. Oružje se može upotrebljavati samo u nužnoj obrani.

(1) Predmeti, pismena ili spisi, mogu se zaplijeniti i predati drugoj državi ugovornici u skladu sa zakonom zamoljene države, ako o tome postoji odluka nadležnog organa države moliteljice.

(2) Zamoljena država ugovornica moža odgoditi predaju predmeta, pismena ili spisa, ako su joj potrebni u kakvom kaznenom postupku koji je u tijeku.

(3) Država moliteljica će vratiti predmete, pismena ili spise, zamoljenoj državi ugovornici po završenom postupku, za koji su bili zamoljeni ukoliko se zamoljena država toga ne odrekne.

(1) Ako se dozvoli izručenje osobe, bez posebne molbe, dozvoljava se također predaja predmeta:

1. koji se mogu upotrijebiti kao dokazno sredstvo,

2. koje je osoba, koja se izručuje, pribavila kaznenim djelom ili unovčavanjem predmeta koji proizlaze iz kaznenog djela,

(2) Ako izručenje koje bi po ovom ugovoru bilo dopušteno, nije moguće, jer je osoba koju bi izručili pobjegla ili umrla, ili je nije moguće pronaći na području zamoljene države, izručenje predmeta će se unatoč toga odobravati.

(3) Ni u kojem slučaju se ne zadire u prava zamoljene države, ili drugih osoba na predmetima. Glede takvih prava država moliteljica po okončanom postupku predmete što prije i besplatno vraćati zamoljenoj državi. Neće se dozvoliti predaja, ukoliko bi se kršila takva prava.

(4) Za predaju predmeta po ovom članku, ne primjenjuju se propisi o uvozu i izvozu predmeta i deviza.

(5) Predaja predmeta, a da bi se vratili oštećenom, može se izvršiti uz suglasnost druge države ugovornice i prije nego je dozvoljena predaje osobe, ako se ova slaže da se predmeti neposredno vrate oštećenom.

(1) Ako ovim ugovorom nije određeno drugačije, za postupak u vezi izručenja i za pritvor na području zamoljene države, primjenjuje se pravo zamoljene dxiave.

(2) Ako se ta osoba izručuje zbog kaznenog progona, država moliteljica obavještava zamoljenu državu o ishodu kaznenog postupka. Pravomoćna odluka se šalje u jednom primjerku ili u kopiji.

(1) Ako je potrebno osobu koju treća država izručuje državi ugovornici, prevesti preko područja druge države ugovornice, ako nije drugačije određeno, prijevoz se dozvoljava pod istim uvjetima kao izručenje.

(2) Molba za prijevoz preko područja dr'zave ugovornice mora sadržavati sve podatke iz četvrtog članka ovoga ugovora.

(3) Zamoljena država može odbiti molbu za prijevoz preko svoga područja ako se radi o osobi protiv koje teće u toj državi kazneni postupak ili je protiv nje izrekla presudu koja još nije izvršena, ili ako bi po mišljenju zamoljene države prijevoz iz prvog stavka ovoga članka mogao štetiti interesima te države.

(4) Bez suglasnosti države, koja osobu izručuje, država ugovornica preko koje će osoba biti prevežena, ne smije progoniti zbog djela koje je učinila prije prijevoza i protiv nje također ne smije izvršiti kaznenu sankciju.

(5) Tranzit vlastitih državljana neće se dopustiti.

(1) Ako je potrebno kod izrućenja osobu iz stavka 1. članka 26. ovoga ugovora provesti iz treće države u državu ugovornicu, zračnim putem preko područja druge ugovornice bez usputnog pristajanja, nije potrebno izričito dopuštenje države ugovornice preko koje se let obavlja. Tu državu će država moliteljica unaprijed obavijestiti da je bila izdana jedna od isprava iz točke 3. članka 4. ovoga ugovora i da osoba koja se prevozi, nije dxiavljan države ugovornice preko čijeg teritorija se obavlja let, da se ne progoni radi vojnog ili političkog kaznenog djela i da protiv nje neće biti izrečena smrtna kazna.

(2) U slučaju nepredviđenog usputnog pristajanja na području države preko čijeg teritorija, se obavlja let, obavijest iz prvog stavka toga članka ima isti učinak kao i molba za pritvor što je određeno u članku 17. ovoga ugovora.

(1) Odredbe o prijevozu odgovarajuće se primjenjuju na predaju osobe, koja se preko područja jedne države ugovornice prevozi na područje druge države ugovornice, radi izvršenja kazne ili preventivne mjere, koju je izrekao sud treće države.

(2) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se ako je osoba bila osuđena u jednoj državi ugovornici, te je prevoze preko područja treće države, da bi kazna bila izvršena na području druge države ugovornice.

(1) Troškove za izručenje plaća. država ugovornica, na čijem području su nastali.

(2) Troškove za tranzit plaća država moliteljica.

(3) Troškove prijevoza zrakoplovom plaća država koja je predlagala takav prijevoz.

(1) Ovaj ugovor mora biti ratificiran.

(2) Ratifikacijske isprave bit će razmijenjene u Zagrebu.

(1) Ovaj ugovor počinje važiti tridesetog dana po razmjeni ratifikacijskih isprava.

(3) Ovaj ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ugovor pismeno otkazati diplomatskim putem s otkaznim rokom od šest mjeseci.

Ugovor je sastavljen u dva izvorna primjerka, na hrvatskom i slovenskom jeziku, pri čemu su oba primjerka jednako vjerodostojna,.

U Brdu pri Kranju, dana 8. srpnja 1994.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”.

Klasa:720-02/94-O1/05
Zagreb, 14. ožujka 1995.