Zakoni i propisi - Pravni savjeti 14 28.12.1994. Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978.

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izrućenju od 17. ožujka 1978., kojeg je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na svojoj sjednici dana 7. prosinca 1994. godine.

ZAKON

o potvrđivanju Europske konvencije o izrućenju od i3. prosinca 1957., dopunskog protokola Europske konvencije o izrućenju od 15. listopada 1975. i drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izrućenju od 17. ožujka 1978.

Potvrđuje se Europska konvencija o izrućenju, sastavljen u Parizu 13. prosinca 1957. godine, Dopunski protokol Europske konvencije o izrućenju, sastavljena u Strasbourgu 15. listopada 1975. godine, te Drugi dopunski protokol Europske konvencije o izrućenju sastavljen u Strasbourgu 17. ožujka 1978. godine, u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Tekst konvencije i dopunskih protokola, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its Members; Considering that this purpose can be attained by the

Considering that the acceptance of uniform rules with regard to extradition is likely to assist this work of unification,

The Contracting Parties undertake to surrender to each other, subject to the provisions and conditions laid down in this Convention, all persons against whom the competent authorities of the requesting Party are proceeding for an offence or who are wanted by the said authorities for the carrying out of a sentence or detention order.

1. Extradition shall be granted in respect of offences punishable under the laws of the requesting Party and of the requested Party by deprivation of liberty or under a detention order for a maximum period of at least one year or by a more severe penalty. Where a conviction and prison sentence have occurred or a detention order has been made in the territory of the requesting Party, the punishment awrder must have been for a period of at least four months.

2. If the request for extradition includes several separate offences each of which is punishable under the laws of the requesting Party and the requested Party by deprivation of liberty or under a detention order, but of which some do not fulfil the condition with regard to the amount of punishment which may be awarder, the requested Party shall also have the right to grant extradition for the latter offences.

3. Any Contracting Party whose law does not allow extradition form certain of the offences referred to in paragraph 1 of this Article may, in so far as it is concerned, exclude such offences from the application of this Convention.

4. Any Cor.tracting Party which wishes to avail itself of the right provided for in paragraph 3 of this Article shall, at the time of the deposit of its instrument of ratification or accession, transmit to the Secretary General of the council of Europe either a list of the offences for which extradition is allowed or a list of those for which it is excluded and shall at the same time indicate the legal provisions which allow or exclude extradition. The Secretary-General of the Council shall forward these lists to the other signatories.

5. If extradicion is subsequently excluded in respect of other offences by the law of a Contracting Party, that Party shall notify the Secretary-General. The Secretary-General shall inform the other signatories. Such notification shall not take effect until three months from the date of its receipt by the Secretary-General.

6. Any Party which avails itself of the right provided for in paragraphs 4 or 5 of this Article may at any time apply this Convention to offences which have been excluded from it. It shall inform the Secretary-General of the council of such changes, ant the Secretary-General shall inform the other signatories.

7. Any Party may apply” reciprocity in respect of any offences excluded from the application of the Convention under this Article.

1. Extradition shall not be granted if the offence in respect of which it is requested is regarded by the requested Party as a political offence or as an offence connected with a political offence.

2. The same rule shall apply if the requested Party has substantial grounds for believing that a request for extradition for an ordinary criminal offence has been made for the purpose of prosecuting or punishing a person on account of his race, religion, nationality or political opinion, or that that persons position may be prejudiced for any of these reasons.

3. The taking or attempted taking of the life of a Head of State or a member of his family shall not be deemed to be a political offence for the purposes of this Convention.

9. This Article shall not affect any obligations which the Contracting Parties may have undertaken or may undertake under any other international convention of a multilateral character.

Extradition for offences under military law which are not offences under ordinary criminal law is excluded from the application of this Convention.

Extradition shall be granted, in accordance with the provisions of this Convention, for offences in connection with taxes, duties, customs and exchange only if the Contracting Parties have so decided in respect of any such offence or category of offences.

1. (a) A Contracting Party shall have the right to refuse extradition of its nationals.

(b) Each Contracting Party may, by a declaration made at the time of signature or of deposit of its instrument of ratification or accession, define as far as it is concerned the term .nationals” within the meaning of this Convention.

(c) Nationality shall be determined as at the time of the decision concerning extradition. If, however, the person claimed is first recognised as a national of the requested Party during the period between the time of the decision and the time contemplated for the surrender, the requested Party may avail itself of the provision contained in sub-paragraph (a) of this Article.

2. If the requested Party does not extradite its national, it shall at the request of the requesting Party submit the case to its competent authorities in order that proceedings may be taken if they are considered appropriate. For this purpose, the files, information and exhibits relating to the offence shall be transmitted without charge by the means provided for in Article 12, paragraph 1. The requesting Party shall be informed of the result of its request.

(c) a copy of the relevant enactments or, where this is not possible, a statement of the relevant law and as accurate a description as possible of the person claimed, together with any other information which will help to establish his identity and nationality.

If the information communicated by the requesting Party is found to be insufficient to allow the requested Party to make a decision in pursuance of this Convention, the latter Party shall request the necessary supplementary information and may fix a time-limit for the receipt thereof.

1. A person who has been extradited shall not be proceeded against, sentenced or detained with a view to the carrying out of a sentence or detention order for any offence committed prior to his surrender other than that for which he was extradited, nor shall he be for any other reason restricted in his personal freedom, except in the following cases:

(a) when the Party which surrendered him consents. A request for consent shall be submitted, accompanied by the documents mentioned in Article 12 and a legal record of any statement made by the extradited person in respect of the offence concerned. Consent shall be given when the offence for which it is requested is itself subject to extradition in accordance with the provisions of this Convention;

(b) when that person, having had and opportunity to leave the territory of the Party to which he has been surrendered, has not done so within 45 days of his final discharge, or has returned to that territory after leaving it.

2. The requesting Party may, however, take any measures necessary to remove the person from its territory, or any measures necessary under its law, including proceedings by default, to prevent any legal effects of lapse of time.

3. When the description of the offence charged is altered in the course of proceedings, the extradited person shall only be proceeded against or sentenced in so far as the offence under its new description is shown by its constituent elements to be an offence which would allow extradition.

Except as provided for in Article 14, paragraph 1 (b), the requesting Party shall not, without the consent of the requested Party, surrender to another Party or to a third State a person surrendered to the requesting Party and sought by the said other Party or third State in respect of offences committed before his surrender. The requested Party may request the production of the documents mentioned in Article 12, paragraph 2.

1. In case of urgency the competent authorities of the requesting Party may request the provisional arrest of the I person sought. The competent authorfties of the requested Party shall decide the matter in accordance with its law.

2. The request for provisional arrest shall state that one of the documents mentioned in Article 12, paragraph 2 (a), exists and that it is intended to send a request for extradition. It shall also state for what offence extradition will be requested and when and where such offence was committed and shall so far as possible give a description of the person sought.

3. A request for provisional arrest shall be sent to the competent authorities of the requested Party either through the diplomatic channel or direct by post or telegraph or through the International Criminall Police Organisation (Interpol) or by any other means affording evidence in writing or accepted by the requested Party. The requesting authority shall be informed without delay of the resuIt of its request.

4. Provisional arrest may be terminated if, within a period of 18 days after arrest, the requested Party has not received the request for extradition and the documents mentioned in Article 12. It shall not, in any event, exceed 40 days from the date of such arrest. The possibility of provisional release at any time is not excluded, but the requested Party shall take any measures which it considers necessary to prevent the escape of the person sought.

5. Release shall not prejudice re-arrest and extradition if a request for extradition is received subsequently.

If extradition is requested concurrently by more than one State, either for the same offence or for different offences, the requested Party shall make its decision having regard to all the circumstances and especially the relative seriousness and place of commission of the offences, the respective dates of the requests, the nationality of the person claimed and the possibility of subsequent extradition to another State.

1. The requested Party shall inform the requesting Party by the means mentioned in Article 12, paragraph 1 of its decision with regard to the extradition.

3. If the request is agreed to, the requesting Party shall be informed of the place and date of surrender and of the length of time for which the person claimed was detained with a view to surrender.

4. Subject to the provisions of paragraph 5 of this Article, if the person claimed has not been taken over on the appointed date, he may be released after the expiry of 15 days and shall in any case be released after the expiry of 30 days. The requested Party may refuse to extradite him for the same offence.

5. If circumstances beyond its control prevent a Party from surrendering or taking over the person to be extradited, it shall notify the other Party. The two Parties shall agree a new date for surrender and the provisions of paragraph 4 of this Article shall apply.

1. The requested Party may, after making its decision on the request for extradition, postpone the surrender of the person claimed in order that he may be proceeded against by that Party or, if he has already been convicted, in order that he may serve his sentence in the territory of that Party for an offence other than that for which extradition is requested.

2. The requested Party may, instead of postponing surrender, temporarily surrender the person claimed to the requesting Party in accordance with conditions to be determined by mutual agreement between the Parties.

1. The requested Party shall, in so far as its law permits and at the request of the requesting Party, seize and hand over property:

(b) which has been acquired as a result of the offence and which, at the time of the arrest, is found in the possession of the person claimed or is discovered subsequently.

2. The propert,y mentioned in paragraph 1 of this Article shall be handed even if extradition, having been agreed to, cannot be carried out owing to the death or esca,pe of the person claimed.

3. When the said property is liable to seizure or confiscation in the territory of the requested Party, the latter may, in connection with pending criminal proceedings, temporarily retain it or hand it over on condition that it is returned.

4. Any rights which the requested Party or third parties may have acquired in the said property shall be preserved. Where these rights exist, the property shall be returned without charge to the requested Party as soon as possible after the trial.

1. Transit through the territory of one of the Contracting Parties shall be granted on submission of a request by the means mentioned in Article 12, paragraph t, provided that the offence concerned is not considered by the Party requested to grant transit as an offence of a political or purely military character having regard to Articles 3 and 4 of this Convention.

2. Transit o a national, within the meaning of Article 6, of a country re~uested to grant transit may be refused. 3. Subject to the provisions of paragraph 4 of this Artic

le, it shall be necessary to produce the documents mentioned in Article 12, paragraph 2.

(a) when it is not intended to land, the requesting Party shall notify the Party over whose territory the flight is to be made and shall certify that one of the documents mentioned in Article 12, paragraph 2 (a) exists. In the case of an unscheduied Landing, such notification shall have the effect of a request for provisional arrest as provided for in Article 16, and the requesting Party shall submit a formal request for transit;

(b) when it is intended to land, the requesting Party shall submit a formal request for transit.

5. A Party may, however, at the time of signature or o the deposit of its instrument of ratification of, or accessio to, this Convention, declare that it will only grant transit o a person on some or all of the conditions on which it grant extradition. In that event, reciprocity may be applied.

6. The transit of the extradited person shall not be carried out through any territory where there is reason to beli~ eve that his life or his freedom may be threatened by rea son of his race, religir_,n, nationality or political opinion.

procedure with regard to extradition and provisional ar rest shall be governed solely by the law of the requestec Party.

The documents to be produced shall be in the language of the requesting or requested Party. The requested Party may require a translation into one of the official languages of the Council of Europe to be chosen by it.

1. Expenses incurred in the territory of the requested Party by reason of extradition shall be borne by that Party.

2. Exprnses incurred by reason of transit through the territory of a Party requested to grant transit shall be borne by the requesting Party.

3. In the event of extradition from a non-metropolitan territory of the requested Party, the expenses occasioned by travel between that territory and the metropolitan territory of the requesting Party shall be borne by the latter. The same rule shall apply to expenses occasioned by travel between the non-metropolitan territory of the requested Party and its metropolitan territory.

For the purposes of this Convention, the expression “detention order" means any order involving deprivation of liberty which has been made by a criminal court in addition to or instead of a prison sentence.

1. Any Contracting Party may, when signing this Convention or when depositing its instrument of ratification or accession, make a resen,~ation in respect of any provision or provisions of the Convention.

2. Any Contracting Party which has made a reservation shall withdraw it as soon as circumstances permit. Such withdraw~al shall be made by notification to the Secretary-General of the Council of Europe.

3. A Contracting Party which has made a reservation in respect of a provision of the Convention may not claim application of the said provision by another Party save in so far as it has itself accepted the provision.

1. This Convention shall apply to the metropolitan territories of the Contracting Parties.

2. In respect of France, it shall also apply to Algeria and to the overseas Departments and, in respect of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, to the Channel Islands and to the Isle of Man.

3. The Federal Republic of Germany may extend the application of this Convention to the Land of Berlin by notice addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, who shall notify the other Parties of such declaration.

4. By direct arrangement between two or more Contracting Parties, the application of this Convention may be extended, subject to the conditions laid down in the arrangement, to any territory of such Parties, other than the territories mentioned in paragraphs 1, 2 and 3 of this Article, for whose international relations any such Party is responsible.

1. This Convention shall, in respect of those countries to which it applies, supersede the provisions of any bilateral treaties, conventions or agreements governing extradition between any two Contracting Parties.

2. The Contracting Parties may conclude between themselves bilateral or multilateral agreement.s only in order to supplement the provisions of this Convention or to facilitate the application of the principles contained therein.

3. Where, as between two or more Contracting Parties, extradition takes place on the basis of a uniform law, the Parties shall be free to regulate their mutual relations in respect of extradition exclusively in accordance with such a system notwithstanding the provisions of this Convention. The same principle shall apply as between two or more Contracting Parties each of which has in force a law providing for the execution in its territory of warrants of arrest issued in the territory of the other Party or Parties. Contracting Parties which exclude or may in the future exclude the application of this Convention as between themselves in accordance with this paragraph shall notify the Secretary-General of the Council of Europe accordingly. The Secretary-General shall inform the other Contracting Parties of any notification received in accordance with this paragraph.

1. This Convention shall be open to signature by the Members of the Council of Europe. It shall be ratified. The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the Council.

2. The Convention shall come into force 90 days after the date of deposit of the third instrument of ratification. 3. As regards any signatory ratifiying subsequently the

Convention shall come into force 90 days after the date of the deposit of its instrument of ratification.

1. The Committee of Ministers of the Council of Europe may invite any State not a Member of the Council to accede to this Convention, provided that the resolution containing such invitation receives the unanimous agreement of the Members of the Council who have ratified the Convention.

2. Accession shall be by deposit with the Secretary-General of the Council of an instrument of accession, which shall take effect 90 days after the date of its deposit.

Any Contracting Party may denounce this Convention in so far as it is concerned by giving notice to the Secretary-General of the Council of Europe. Denunciation shall take effect six months after the date when the Secretary-General of the Council received such notification.

The Secretary-General of the Council of Europe shall notify the Members of the Council and the Government of any State which has acceded to this Convention of:

(e) the withdrawal of any reservation in accordance with Article 26, paragraph 2;

(f) any notification of denunciation received in accordance with the provisions of Article 31 and the date on which such denunciation will take effect.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.

Done at Paris, this l3th day of December 1957, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to the signatory Governments.

For the Government of the Republic of Cyprus: Strasbourg, 18. September 1970 P. MODINOS

For the Governmentof the Icelandic Republic: Strasbourg, 27. September 1982 Niels P. SIGURDSSON

For the Government of the Kingdom of the Netherlands: Strasbourg, le 21 janvier 1965 W.J.D. PHILIPSE

For the Government of the Portuguese Republic: Strasbourg, le 27 avril 1977 Jose MEDEIROS FERREIRA

For the Government of the Kingdom of Spain: Strasbourg, le 24 juillet 1979 Jose Luis MESSIA

For the Government of the Swiss Confederation: Strasbourg, le 29 novembre 19s5 D. GAGNEBIN

For the Government of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland: Accessions on accordance with Article 30 Israel 27. IX. 1967 Liechtenstein 28. X. 1969 Finland 12. V. 1971.

Having regard to the provisions of the European Convention on Extradition opened for signature in Paris on 13 December 1957 (hereinafter referred to as “the Convention.) and in particular Articles 3 and 9 thereof;

Considering that it is desirable to supplement these Articles with a view to strengthening the protection of humanity and of individuals,

For the application of Article 3 of the Convention, political offences shall not be considered to include the following:

a. the crimes against humanity specified in the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide adopted on 9 December 1948 by the General Asembly of the United Nations;

b. the violations specified in Article 50 of the 1949 Geneva Convention for the Amelioration of the Condition of the Wounded and Sick in Armed Forces in the Field, Article 51 of the 1949 Geneva Convention for the Amelioration of the Condition of Wounded, Sick and Shipwrecked Members of Armed Forces at Sea, Article 130 of the 1949 Geneva Convention relative to the Treatment of Prisoners of War and Article 147 of the 1949 Geneva Convention relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War;

c. any comparable violations of the laws of war having effect at the time when this Protocol enters into force and of customs of war existing at that time, which are not already provided for in the above-mentioned provisions of the Geneva Conventions.

Article 9 of the Convention shall be supplemented by the following test, the original Article 9 of the Convention becoming paragraph i and the unde:-mentioned provisions becoming paragraphs 2, 3 and 4:

2. The extradition of a person against whom a final judgment has been rendered in a third State. Contracting Party to the Convention, for the offence or offences in respect of which the claim was made, shall not be granted:

ii. has been wholly, or with respect to the part not enforced, the subject of a pardon or an amnesty;

3. However, in the cases referred to in paragraph 2, extradition may be granted:

a. if the offence in respect of which judgment has been rendered was committed against a person, an institution or any thing having public status in the requesting State;

b. if the person on whom judgment was passed had himself a public status in the requesting State;

c. if the offence in respect of which judgment was passed was committed completely or party in the territory of the requesting State or in a place treated as its territory.

4. The provisions of paragraphs 2 and 3 shall not prevent the application of wider domestic provisions relating to the effect of ne bis in idem attached to foreign criminal judgments.”

1. This Protocol shall be open to signature by the member States of the Council of Europe which have signed the Convention. It shall be subject to ratification, acceptance or approwal. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. The Protocol shall enter into force 90 days after the date of the deposit of the third instrument of ratification, acceptance or approval.

3. In respect of a signatory State ratifying, accepting or approving subsequently, the Protocol shall enter into force 90 days after the date of the deposit of its instrument of ratification, acceptance or approval.

4. A member State of the Council of Europe may not ratify, accept or approve this Protocol without having, simultaneously or previously, ratified the Convention.

1. Any State which has acceded to the Convention may accede to this Protocol after the Protocol has entered into force.

2. Such accession shall be effected by depositing with the Secretary General of the Council of Europe an instrument of accession which shall take effect 90 days after the date of its deposit.

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or territories to which this Protocol shall apply.

2. Any State may, when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession or at any later date, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend this Protocol to any territory or territories specified in the declaration and for whose international relations it is responsible or on whose behalf it is authorised to give undertakings.

3. Any declaration made in pursuance of the preceding paragraph may, in recpect of any territory mentioned in such declaration, be withdrawn according to the procedure laid down in Article 8 of this Protocol.

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that it does not accept one or the other of Chapters I or II.

2. Any Contracting Party may withdraw a declaration it has made in accordance with the foregoing paragraph by means of a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe which shall become effective as from the date of its receipt.

The European Commitee on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the application of this Protocol and shall do whatever is needful to facilitate a friendly settlement of any difficulty which may arise out of its execution.

1. Any Contracting Party may, in so far as it is concerned, denounce this Protocol by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denuncation shall take effect six months after the date of receipt by the Secretary General of such notification.

3. Denunciation of the Convention entails automatically denunciation of this Protocol.

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and any State which has acceded to the Convention of:

b. any deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

c. any date of entry into force of this Protocol in accordance with Article 3 thereof;

d. any declaration received in pursuance of the provisions of Article 5 and any withdrawal of such a declaration; e. any declaration made in pursuance of the provisions of Article 6, paragraph 1;

f. the withdrawal of any declaration carried out in pursuance of the provisions of Article 6, paragraph 2;

g, any notification received in pursuance of the provisions of Article 8 and the date on which denunciation takes effect.

In witness whereof, the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this l5th day of October 1975, in English and in French, both texts being equally authoritative, in a single copy which remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each of the signatory and acceding States.

For the Government of the Republic of Austria: of the Kingdom of Belgium: For the Government

For the Government of the Republic of Cyprus: Strasbourg, 1 st December 1978 C. PILAVACHI

For the Government of the Kingdom of Denmark: Strasbourg, 27th September 1976 P.van der HUDE

For the Government of the French Republic: For the Government of the Federal Republic of Germany:

For the Government of the Hellenic Republic: Strasbourg, le 18 juin 1980 Ioannis GRIGORIADIS

For the Government of the Italian Republic: of the Kingdom of the Netherlands: Strasbourg, le 13 juillet 1979 J.F.E. BREMAN

For the Government of Malta:of the Portuguese Republic: Strasbourg, le 27 avril 1977 Jose MEDEIROS FERREIRA

For the Government of the Kingdom of Sweden: Strasbourg, le 29 octobre 1975 Arne FALTHEIM

SECOND ADDITIONAL PROTOCOL TO THE EUROPEAN CONVENTION ON EXTRADITION

Desirous of facilitating the application of the European Convention on Extradition opened for signature in Paris on 13 December 1977 (hereinafter referred to as >the Convention.) in the field of fiscal offences;

Considering it also desirable to supplement the Conventionin certain other respects,

Paragraph 2 of Article 2 of the Convention shall be supplemented by the following provision: “This right shall also apply to offences which are subject only to pecuniary sanctions.”

1. For offences is connection with taxes, duties, customs and exchange, extradition shall take place between the Contracting Parties in accordance with the provisions of the Convention if the offence, under the law of the requested Party, corresponds to an offence of the same nature.

2. Extradition may not be refused on the ground that the law of requested Party does not impose the same kind of tax or duty or does not contain a tax, duty, customs or exchange regulation of the same kind as the law of the requesting Party.~

1. When a Contracting Party requests from another Contracting Party of extradition of a person for the purpose of carrying out a sentence or detention order imposed by a decision rendered against him in absentia, the requested Party may refuse to extradite for this purpose if, in its opinion, the proceedings leading to the judgment did not satisfy the minimum rights of defence recognised as due to everyone charged with criminal offence. However, extradition shall be granted if the requesting Party gives an assurance considered sufficient to guarantee to the person claimed the right to a retrial which safeguards the rights of defence. This decision will authorise the requesting Party either to enfonce the judgment in question if the convicted person does not make an opposition or, if he does, to take proceedings against the person extradited.

2. When the requested Party informs the person whose extradition has been requested of the judgment rendered against him in absentia, the requesting Party shall not regard this communication as a formal notification for the purposes of the criminal procedure in that State.”

~Amnesty Extradition shall not be granted for an offence in respect of which an amnesty has been declared in the requested State and which that State had competence to prosecute under its own criminal law~.

Paragraph 1 of Article 12 of the Convention shall be replaced by the following provisions:

>The request shall be in writing and shal be addressedby the Ministry of Justice of the requesting Party to the Ministry of Justice of the requested Party; however, use of the diplomatic channel is not excluded. Other means of communication may be arranged by direct agreement between two or more Parties.”

1. This Protocol shall be open to signature by the mem ber States of the Council of Europe which have signed the Convention. It shall be subject to ratification, acceptance or approval. Instrumenst of ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. The Protocol shall enter into force 90 day after the date of the deposit of the third instrument of ratification, acceptance or approval.

3. In respect of a signatory State ratifying, accepting or approving subsequently, the Protocol shall enter into force 90 day after the date of the deposit of its instrument of ratification, acceptance or aprpoval.

4. A member State of the Council of Europe may not ratify, accept or approve this Protocol without having, simultaneously or previously, ratified the Convention.

1. Any State which has acceded to be Convention may accede to this Protocol after the Protocol has entered into force.

2. Such accession shall be effected by depositing with the Secretary General of the Council of Europe an instrument of accession which shall take effect 90 days after the date of its deposit.

2. Any State may, when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession or at any later date, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend this Protocol to any other territory of territories specified in the declaration and whose international relations it is responsible or on whose behalf it is authorised to give undertakings.

3. Any declaration made in pursuance of the preceding paragraph may, in respect of any territory mentioned in such declaration, be withdrawn by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. Such withdrawal shall take effect six months a,fter the date of receipt by the Secretary General of the Council of Europe of the notification.

1. Reservations made by a State to a provision of the Convention shall be applicable also to this Protocol, unless that State otherwise declares at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that it reserves the right:

b. not to accept Chapter II, or to accept it only in respect of certain offences or certain categories of the offences referred to in Article 2;

3. Any Contracting Party may withdraw a reservation it has made in accordance with the foregoing paragraph by means of a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe which shall become effective as from the date of its receipt.

4. A Contracting Party which has applied to this Protocol a reservation made in respect of a provision of the Convention or which has made a reservation in respect of aprovision of this Protocol may not claim the application of that provision by another Contracting Party; it may, however, if its reservation is partial or conditional claim, the application of that provision in so far as it has itself accepted it.

The European Committe on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the application of this Protocol and shall do whatever is needful to facilitate a friendly settlement of any difficulty which may arise out of its execution.

1. .Any Contracting Party may, in so far as it concerned, denounce this Protocol by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall take effect six months after the date of receipt by the Secretary General of such notification.

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and any State which has acceded to the Convention of:

b. any deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

c. any date of entry into force of this Protocol in accordance with Article 6 and 7;

d. any declaration received in pursuance of the provisions of paragraphs 2 and 3 of Article 8;

e. any declaration received in pursuance of the provisions of paragraphs 1 of Article 9;

f. any reservation made in pursuance of the provisions of paragraph 2 of Article 9;

g. the withdrawal of any reservation carried out in pursuance of the provisions of paragraph 3 of Article 9;

h. any notification received in pursuance of the provisions of Article 11 and the date onf which denunciation takes effect.

In witness whereof the undersigned, being duly authoraed thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this l7th day of March 1978, in Englisch and French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each of the signatory and acceding States.

For the Government of the Republic of Cyprus: Strasbourg. 21 June 1983 Costas PAPADEMAS

For the Government of the Kingdom of Denmark: Strasbourg. 25. October 1982 Kjeld WILLUMSEN

EUROPSKA KONVENCIJA O IZRUČENJU

Ocijenjujući da je cilj Europskog vijeća postignuti što veću jedinstvenost Članica;

Ocijenjujući da se navedeni cilj može postići zaključivanjem sporazuma te poduzimanjem zajedničkih koraka u pitanjima pravne prirode;

Ocijenjujući da usvajanje jedinstvenih pravila u svezi s izručenjem može biti od velike pomoći pri postizanju jedinstva,

Ugovorne strane se obvszuju izrućiti jedna drugoj, u skladu s odredbama i uvjetima postavljenim u ovoj Konvenciji, osobe protiv kojih se vodi postupak zbog kaznenog djela ili koje se traže zbog izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere na temelju odluke sudskih vlasti strane koja izručenje traži.

l. Izrućenje će se izvršiti u slučajevima kaznenih djela koja su kažnjiva u skladu sa zakonima strane koja izručenje traži, kao i sa zakonima strane koja izručenje treba izvršiti, lišavanjem slobode te sigurnosnom mjerom s lišavanjem slobode za najduže razdoblje od bar jedne godine, ili primjenom strožije kazne. U slučaju kad se osudujuća presuda na kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru donešeni na teritoriju strane koja traži izrućenje, sankcija mora biti izrečena u trajanju od najmanje četiri mjeseca.

2. U slućaju da zahtjev za izručenje uključuje nekoliko odvojenih kaznenih djela, od kojih je svako kažnjivo u skladu sa zakonima strane koja izručenje traži, kao i zakonima strane koja izručenje treba iz,vršiti, lišavanjem slobode ili sigurnosnom mjerom s lišavanjem slobode, no neka od njih ne udovoljavaju uvjetu u svezi s dužinom kazne koja se može izreći, strana od koje se izručenje traii ima pravo izvršiti izrućenje i za potonje navedena kaznena djela.

3. Ugovorna strana ćiji zakon ne dozvoljava izručenje za pojedina kaznena djela navedena u stavku 1. ovog Članka može, što se nje tiče, isključiti takva kaznena djela iz primjene ove Konvencije.

4. Ugovorna strana koja želi koristiti pravo navedeno u stavku 3. ovog Članka, u trenutku predaje svog dokumenta ratifikacije ili pristupa, dostavlja Gla~”nom tajniku Vijeća Europe, popis kaznenih djela za koja se dozvoljava izručenje ili popis onih djela za koja je izručenje isključeno, te u isto vrijeme naznačava zakonske odredbe u skladu s kojima se izručenje dozvoljava ili isključuje. Glavni tajnik Vijeća te popise dostavlja drugim potpisnicima ove Konvencije.

5. U slućaju da se izručenje naknadno zabrani s obzirom na druga kaznena djela u skladu sa zakonom neke Ugqvorne strane, ta će strana o istome obavijestiti Glavnog tajnika. Glavni će tajnik pak o istome obavijestiti druge potpisnice ove Konvencije. Navedena mjera će stupiti na snagu po is~eku roka od tri mjeseca od dana kada Glavni tajnik primi obavijest o istoj.

6. Strana koja želi koristiti pravo navedeno u stavku 4. i 5. ovog Članka, može u svako doba primijeniti ovu Konvenciju na kaznena djela koja su iz njene primjene bila iskljućena. O takvim izmjenama obavijestit će Glavnog tajnika

7. Svaka strana može primijeniti reciprocitet u svezi s kaznenim djelima isključenim iz primjene ove Konvencije, u skladu sa ovim Člankom.

1. Izručenje se neće izvršiti ako kazneno djelo zbog kojeg se isto traži strana od koje se izrućenje traži smatra političkim kaznenim djelom ili djelom povezanim s nekim političkim kaznenim djelom.

2. Isto će se pravilo primijeniti i u slućaju da strana od koje se traži izručenje opravdano može vjerovati da je zahtjev za izručenje za neko obično kazneno djelo u stvari izdan u svrhu progona ili kažnjavanja neke osobe zbog njezine rase, vjere, nacionalnosti ili političkog uvjerenja, ili da neki od tih razloga mogu utjecati na položaj te osobe u postupku.

3. Lišavanje ili pokušaj lišavanja života predsjednika države ili Člana njegove obitelji neće se smatrati političkim kaznenim djelom, u svrhu primjene ove Konvencije.

4. Ovaj Članak neće utjecati na obveze koje je neka Ugovorna strana preuzela ili će preuzeti u skladu s drugom međunarodnom konvencijom multilateralnog karaktera.

Izručenje za kaznena djela uredena vojnim zakonom koja nisu kaznena djela prema obićnom kaznenom zakonu, izuzima se iz primjene ove Konvencije.

Izručenje će se izvršiti, u skladu s odredbama ove Konvencije, za kaznena djela u svezi s porezima, pristojbama, carinama i deviza,ma, samo ako Ugovorne strane isto odluče s obzirom na sva,ko takvo kazneno djelo ili kategoriju kaznenih djela.

(b) Svaka Ugovorna strana može, putem izjave date u trenutku potpisivanja Konvencije ili predaje dokumenta ratifikacije ili pristupa Konvenciji, odrediti što za nju znači termin “državljani” u okviru znaćenja ove Konvencije.

(c) Državljanstvo će se odrediti u vrijeme donošenja odluke o izručenju. U slućaju da se tražena osoba prvo proglasi državljanom strane od koje se izrućenje traži u vremenu između donošenja odluke i predviđenog trenutka izvršenja izručenja, strana od koje se izručenje traži može koristiti odredbu navedenu u točki (a) ovog Članka.

2. U slućaju da strana od koje se izrućenje traži ne izruči svojeg državljanina, ona će tada na zahtjev strane koja izrućenje traži predati slučaj nadležnim organima, kako bi se mogao provesti postupak ako se smatra odgovarajućim. U tu će se svrhu, spisi, podaci i dokazni materijal, vezani za kazneno djelo, dostaviti bez naknade, na način naveden u Članku 12. stavak 1. Strana koja je tražila izručenje bit će obaviještena o odluci u svezi s njezinim zahtjevom.

(c) kopiju odgovarajućih zakonskih uredbi, ili kada to nije moguće, odredbu odgovarajućeg zakona i što je moguće toćniji opis osobe koja se traži, zajedno s podacima pomoću kojih će se ustanoviti njezin identitet i državljanstvo.

U slučaju da se podaci, koje dostavi strana koja izručenje traži, pokažu nedostatnim za donošenje odluke u skladu sa ovom Konvencijom, strana od koje se izručenje traži zatražit će potrebne dodatne podatke, za ćiji primitak može odrediti i rok.

1. Protiv osobe koja se izrući neće se voditi postupak, ona neće biti osudena niti pritvorena s ciljem izvršenja kazne ili sigurnosne mjere za kazneno djelo poćinjeno prije njezinog izrućenja, osim u odnosu na ono djelo zbog kojeg je ta osoba izručena. Istoj se neće iz bilo kojeg razloga ogranićiti njezina osobna sloboda, osim u sljedećim slućajevima:

(a) kada strana koja vrši izručenje dade svoju suglasnost. Zahtjev za suglasnost će se dostaviti, zajedno s dokumentima navedenim u Članku 12, te zapisnikom iskaza izrućene osobe u svezi s počinjenim kaznenim djelom. Suglasnost će se dati kada je za kazneno djelo za koje se ista traži predviđeno izručenje u skladu sa odredbama ove Konvencije;

(b) kada ta osoba, iako je imala mogućnost napustiti teritorij strane kojoj je bila izrućena, to ne ućini u roku od 45 dana njezinog puštanja na slobodu, ili se pak vrati na taj teritorij nakon što ga je napustila.

2. Strana koja traži izručenje može poduzeti potrebne mjere za odstranjenje te osobe sa svojeg teritorija, ili druge potrebne mjere u skladu sa svojim zakonima, ukljućujući donošenje presude u odsutnosti, kako bi spriječila nastupanje pravnih posljedica zastare.

3. Kada se opis kaznenog djela kojim se osoba tereti izmijeni tijekom postupka, protiv izručene osobe vodit će se postupak i donijeti presuda, samo u slučaju ako je za kazneno djelo s novim opisom, glede njegovih sastavnih dijelova, predviđeno izrućenje.

Osim u slućaju navedenom u Članku 14, stavak 1 (b), strana koja izručenje traži neće, bez suglasnosti od koje se izrućenje traži, predati drugoj strani ili trećoj zemlji, osobu koja joj je izručena, a koju traži druga strana ili treća zemlja s obzirom na kaznena djela poćinjena prije izručenja. Strana od koje se izrućenje traži može zahtijevati dostavu dokumenata navedenih u Članku 12, stavak 2.

1. U slućaju hitnosti, nadležni organi strane koja traži izrućenje mogu zahtijevati da se osoba koja se traži privremeno uhiti. Nadležni organi strane od koje se izručenje traži donijeti će odluku u skladu sa svojim zakonom.

2. U zahtjevu za privremeno uhićenje navesti će se da postoji jedan od dokumenata koji su navedeni u Članku 12, stavak 2 (a), te da se namjerava dostaviti zahtjev za izrućenje. U istom će se navesti i za koje se kazneno djelo izrućenje traži, kada i gdje je to kazneno djelo počinjeno, te će se isto tako dati što toćniji opis osobe koja se traži.

3. Zahtjev za privremeno uhićenje će se dostaviti nadležnim organima strane od koje se uhićenje traži, bilo diplomatskim putem, bilo direktno putem pošte ili telegrafa, bilo putem Interpola, bilo putem drugog sredstva koje isto tako pruža pismeni dokaz ili ga prihvaća strana od koje se izručenje traži. Organ koji je dostavio zahtjev će biti odmah obaviješten o odluci u svezi s istim.

4. Privremeno uhićenje se može prekinuti ako u roku od 18 dana nakon uhićenja, strana od koje se isto traži, ne primi zahtjev za izrućenje te dokumente navedene u Članku 12. Uhićenje neće nikako trajati više od 40 dana nakon dana uhićenja. Mogućnosti privremenog puštanja na slobodu se ne isključuje, no strana od koje se traži da izvrši uhićenje će poduzeti mjere za koje smatra da su potrebne kako bi se spriječilo bijeg osobe koja se traži.

5. Puštanje na slobodu ne prejudicira nemogućnost ponovnog uhićenja i izručenja ako se naknadno primi zahtjev za izručenje.

U slučaju da izručenje zatraži u isto vrijeme više zemalja, bilo zbog istih bilo zbog različitih kaznenih djela, strana od koje se izrućenje traži će donijeti odluku o izručenju s obzirom na sve okolnosti, a naročito s obzirom na težinu i mjesto poćinjenih kaznenih djela, vrijeme dostave zahtjeva, državljanstvo osobe koja se traži te mogućnosti daljnjeg izrućenja drugoj zemlji.

1. Strana od koje se izručenje traži obavijestit će stranu koja traži izručenje putem sredstava navedenih u Članku 12, stavak 1. o svojoj odluci u svezi s izručenjem.

3. Ako se zahtjev pozitivno riješi, strana koja traži izručenje će biti obaviještena o mjestu i danu izrućenja, te o vremenu tijekom kojeg je tražena osdba bila u pritvoru s ciljem da bude izručena.

4. U skladu s odredbama stavka 5. ovog Članka, u slućaju da se tražena osoba ne preuzme određenog dana, ista može biti puštena na slobodu po isteku roku od 15 dana, a u svakom slučaju po isteku roka od 30 dana. Strana od koje se iztručenje traži ima pravo odbiti izručiti takvu osobu za isto kazneno djelo.

5. U slučaju da okolnosti izvan kontrole neke od strana istu sprijeće da izruči ili preuzme traženu osobu, ista će obavijestiti drugu stranu o svojoj spriječenosti. Strane će ugovoriti novi termin izručenja te će primijeniti odredbe stavka 4. ovog Članka.

1. Nakon što donese odluku o zahtjevu za izrućenje, strana od koje se traži da izruči neku osobu, može predaju tražene osobe odgoditi, kako bi mogla provesti postupak protiv te osobe, ili u slućaju da ju je već osudila, kako bi ta osoba na teritoriju strane od koje se traži izručenje, mogla izdržati kaznu za kazneno djelo različito od onoga za koje se izručenje traži.

2. Umjesto da odgodi predaju osobe, strana od koje se traži da izruči neku osobu, može istu privremeno predati strani koja traži izrućenje, u skladu s uvjetima koje će strane dogovorno odrediti.

l. Strana od koje se traži da izruči neku osobu će, u skladu sa svojim zakonom, te na zahtjev strane koja izručenje traži, zaplijeniti i uručiti imovinu:

(b) koja je stečena kao rezultat izvršenja kaznenog djela, a koja se u trenutku uhićenja zatekne u posjedu osobe koja se traži, ili koja se naknadno pronade.

2. Imovina navedena u stavku 1. ovog Članka će se uručiti čak i ako se odobreno izrućenje ne može provesti iz razloga smrti ili bijega tražene osobe.

3. Kada se navedena imovina može oduzeti ili konfiscirati na teritoriju strane od koje se traži izručenje, ova može, u svezi s kaznenim postupkom u tijeku, privremeno zadržati ili predati tu imovinu, uz uvjet da joj se ista vrati.

4. Sva prava koja strana od koje se izrućenje traži ili treće strane steknu na navedenoj imovini će se zadržati. U slučaju postojanja takvih prava, imovina će se vratiti besplatno strani od koje se izručenje traži, što je prije moguće nakon sudenja.

1. Tranzit kroz teritorij neke od ugovornih strana će se odobriti po dostavi zahtjeva na način naveden u Članku 12. stavak l, uz uvjet da dotično kazneno djelo strana od koje se traži dopuštenje za tranzit ne smatra kaznenim djelom političke ili člsto vojne prirode, u svezi Članaka 3. i 4. ove Konvencije.

2. Zemlja od koje se traži dopuštenje za tranzit može odbiti dopustiti tranzit osobe koja je njezin državljanin u smislu Članka 6.

3. U skladu s odredbama stavka 4. ovog Članka, potrebno je dostaviti dokumente navedene u Članku 12. stavak 2. 4. U slučaju kada se koristi prijevoz zrakoplovom, primijenit će se sljedeće odredbe:

(a) kada nije predviđeno slijetanje, strana koja traži izručenje obavijestit će stranu preko ćijeg teritorija će se let izvršiti, te će potvrditi da postoji jedan od dokumenata navedenih u Članku 12. stavak 2 (a). U slućaju nepredviđenog slijetanja, takva će obavijest imati znaćaj zahtjeva za privremeno uhićenje u skladu sa Člankom 16, a strana koja traii izrućenje će dostaviti službeni zahtjev za odobrenje tranzita;

(b) kada je predviđeno slijetanje, strana koja traži izrućenje će dostaviti službeni zahtjev za odobrenje tranzita. 5. Bilo koja strana ima pravo, u trenutku potpisivanja

ili predaje svojeg dokumenta ratificiranja ili pristupa ovoj Konvenciji, dati izjavu da će tranzit osobe odobriti samo pod nekim ili svim uvjetima u skladu s kojima odobrava izrućenje. U tom slućaju može se primijeniti reciprocitet.

6. Tranzit osobe koja se izrućuje neće se vršiti preko nekog teritorija kada postoje opravdani razlozi da bi život ili sloboda takve osobe bili u opasnosti iz razloga njezine rase, mjere, državljanstva ili političkog uvjerenja.

Osim u slućaju kada ova Konvencija odreduje drugi način, postupak s obzirom na izrućenje i privremeno uhićenje će se voditi iskljućivo u skladu sa zakonom strane od koje se traži izručenje.

Dokumenti koje treba dostaviti moraju biti ili na službenom jeziku strane koja izrućenje traži ili strane od koje se isto traži. Strana od koje se izručenje traži ima pravo zatražiti prijevod na jedan od službenih jezika Vijeća Europe, po vlastitom izboru.

1. Troškove nastale u svezi s izručenjem na teritoriju strane od koje se traži da izrući neku osobu snosi ta strana.

2. Troškove nastale zbog tranzita kroz teritorij strane od koje se traži dopuštenje za isto, snosit će strana koja izrućenje traži.

3. U slučaju izručenja iz područja koje nije matično područje strane od koje se traži izručenje, troškove prijevoza s tog područja do matičnog područja strane koja traži izručenje će snositi strana koja traži izrućenje. Isto će se pravilo primijeniti i u slućaju troškova nastalih zbog prijevoza s prostora izvan matičnog područja do matičnog područja strane od koje se izručenje traži.

U svrhu primjene ove Konvencije, izraz “sigurnosna mjera” uključuje svaku sigurnosnu mjeru s lišavanjem slobode koju je izrekao kazneni sud, uz ili umjesto kazne zatvora.

1. Bilo koja Ugovorna strana pri potpiswanju ove Konvencije ili predaji dokumenta kojim istu ratificira ili joj pristupa, može uložiti izjavu da se želi suzdržati od primjene bilo koje odredbe ove Konvencije.

2. Takva Ugovorna strana će povući takvu izjavu ćim joj to okolnosti dozvole. Isto će se izvršiti u obliku obavijesti Glavnom tajniku Vijeća Europe.

3. Ugovorna strana koja se suzdržala od primjene neke odredbe Konvencije, ne može tražiti primjenu iste odredbe od druge strane, osim ako i sama nije primjenu iste prihvatila.

2. U slućaju Francuske, ista će se primjenjivati i u Alžiru te prekomorskim područjima, a u slućaju Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, na Channel Islands i Isle of Man.

3. Savezna Republika Njemaćka može proširiti primjenu ove Konvencije i na područje pokrajine Berlina, temeljem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe koji će o istoj deklaraciji obavijestiti druge strane.

4. Na temelju direktnog dogovora dviju ili više Ugovornih strana, primjena ove Konvencije se može proširiti u skladu s dogovorno postavljenim uvjetima na bilo koji teritorij tih strana, osim teritorija navedenih u stavcima 1, 2. i 3. ovog Članka, za ćije međuriarodne odnose odgovara neka od tih strana.

1. Ova Konvencija će, s obzirom na one zemlje na koje se primjenjuje, nadvladati nad odredbama bilo kojeg bilateralnog ugovora, konvencije ili ugovora o izrućenju, sklopljenog od strane bilo koje dvije Ugovorne strane.

2. Ugovorne strane mogu međusobno zaključiti bilateralne ili multilateralne ugovore samo u svrhu nadopune odredbi ove Konvencije ili olakšanja primjene naćela sadrianih u istoj.

3. U slučaju kada se, između dvije ili više Ugovornih strana, provodi izručenje na temelju jedinstvenog zakona, strane će imati pravo urediti svoje međusobne odnose u svezi s izručenjem isključivo u skladu s tim sistemom bez obzira na odredbe ove Konvencije. Isto će se naćelo primijeniti na dvije ili više Ugovornih strana, kada svaka od njih ima na snazi zakon koji predvi8a izvrše~je naloga za uhićenje izdatih na teritoriju druge ili drugih strana. Ugovorne strane koje isključuju ili će u budućnosti isključiti primjenu ove Konvencije između sebe u skladu s ovim stavkom o istome će obavijestiti Glavnog tajnika Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će druge Ugovorne strane o primitku obavijesti u skladu s ovim stavkom.

1. Mogućnost potpisivanja ove Konvencije imaju Članice Vijeća Europe. Konvencija mora biti ratificirana. Dokumenti kojima se ista ratificira dostavit će se Glavnom tajniku Vijeća.

2. Konvencija će stupiti na snagu 90 dana nakon primitka tridesetog dokumenta kojim se Konvencija ratificira. 3. Naknadna ratifikacija Konvencije od strane neke potpisnice stupit će na snagu 90 dana nakon primitka njezinog dokumenta kojim Konvenciju ratificira.

1. Odbor ministara Vijeća.Europe može pozvati bilo koju zemlju koja nije Članica Vijeća da pristupi ovoj Konvenciji, uz uvjet da rezolucija o takvom pozivu bude jednoglasno prihvaćena od strane Članica Vijeća koje su ratificirale Konvenciju.

2. Pristupanje će se izvršiti putem dostave dokumenta o pristupanju Glavnom tajniku Vijeća Europe, a ono stupa na snagu 90 dana nakon njegove dostave.

Bilo koja Ugovorna strana moie odstupiti od ove Konvencije na način da dostavi obavijest o tome CGlavnom tajniku Vijeća Europe. Obavijest o odstupanju će stupiti na snagu šest mjeseci nakon dana kada je Glavni tajnik primio navedenu obavijest.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će Članice Vijeća i Vladu bilo koje Zemlje koja je pristupila ovoj Konvenciji, o sljedećem:

(d) svakom suzdržavanju od primjene neke odredbe u skladu sa Člankom 26. stavak 1:

(e) povlaćenju izjave o navedenom suzdržavanju od primjene u skladu sa Člankom 26 stavak 2;

(f) svakoj obavijesti o odstupanju od Konvencije primljenoj u skladu s odredbama Članka 31. te danu kada odstupanje stupa na snagu.

Kao znak njenog prihvaćanja, niže potpisane osobe, ovlaštene za potpisivanje iste, potpisale su ovu Konvenciju. Konvencija je sastavljena u Parizu, dana 13. prosinca

1957. godine na engleskom i francuskom jeziku. Oba teksta imaju istu vrijednost, napisani su u jednom primjerku koji ostaje pohranjen u arhivu Vijeća Europe. Glavni tajnik Europe dostavit će ovjerene kopije Vladama potpisnicama.

U ime Vlade Republike Pcrtugala: Strasbomg, 27. travaaj 1977. Jose ?~tEDE,IROS FERREIRA

U ime Vlade Kraljevine Španjolske:. Strasbourg, 24. srpanj 1979. Jose LUIS MESSIA

F. R. ZORLU U ime Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske

DOPUNSKI PROTOKOL EUROPSKE KONVENCIJE O IZRUČENJU

U svezi s odredbama Europske konvencije o izručenju, date na potpis u Parizu 13. prosinca 1957. (dalje u tekstu .Konvencija”), a posebice u svezi sa Člancima 3 i 9 iste Konvencije;

Stojeći na stanovištu da je potrebno nadopuniti navedene Članke u svrhu davanja većeg značaja zaštiti čovječanstva općenito, kao i pojedinaca,

U svrhu primjene Članka 3 Konvencije, političkim kaznenim djelima neće se smatrati:

a. kaznena djela počinjena protiv čovječanstva, definirana u Konvenciji o sprećavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvojenoj 09. prosinca 1948. godine od strane Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih naroda;

b. povrede zakona, definirane u Članku SO Ženevske konvencije o poboljšanju položaja ranjenih i bolesnih u oružanim snagama na bojištu iz 1949. g., Članku 51 Ženevske konvencije ,o poboljšanju položaja ranjenih, bolesnih i brodolomnika pomorskih oružanih snaga iz 1949. g., Članku 130 Ženevske konvencije o postupku s ratnim zarobljenicima iz 1949. g., te Članku 147 2,enevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva u ratu iz 1949. g.;

c. sve druge slične povrede zakona rata na snazi u trenutku kada ovaj Protokol stupa na snagu, kao i povrede običaja rata koje nisu spomenute u gore navedenim odredbama Ženevskih konvencija.

Članak 9 Konvencije će se nadopuniti sljedećim tekstom. Članak 9 u izvorniku Konvencije postaje stavak 1, a niže navedene odredbe postaju stavci 2, 3 i 4:

“2. Izrućenje osobe protiv koje je donešena pravomoćna i izvršna presuda u trećoj Zemlji, Ugovornoj strani Konvencije, za kazneno djelo ili djela s obzirom na koja se izrućenje traži, neće se odobriti:

b. u slučaju da je kazna zatvora ili druga mjera: i. odslužena ili izvršena u cijelosti;

ii. predmet pomilovanja ili amnestije, bilo u cijelosti, bilo samo dio koji još nije izvršen;

c. u slučaju da je sud osudio počinitelja kaznenog djela, a da nije odredio kaznu.

a. ako je kazneno djelo s obzirom na koje je izrećena presuda, počinjeno protiv neke osobe, institucije ili bilo čega što ima javni karakter u Zemlji koja izručenje traži;

b. ako je osoba protiv koje je izrečena presuda bila javni djelatnik u Zemlji koja traži njezino izručenje;

c. ako je kazneno djelo s obzirom na koje je presuda izrećena, poćinjeno bilo u cijelosti, bilo djelomice, na teritoriju Zemlje koja izručenje traži, ili na mjestu koje ima status njezinog teritorija.

4. Odredbe stavaka 2 i 3 neće spriječiti primjenu opsežnijih lokalnih zakonskih odredbi koje se odnose na pravne posljedice načela “ne bis in idem” koje se primjenjuje na presude donesene u kaznenim postupcima u inozemstvu.”

1. Ovaj će se Protokol dati na potpis Zemljama Članicama Vijeća Europe koje su potpisale Konvenciju. Isti će biti stavljen u postupak ratificiranja, prihvaćanja te odobrenja. Dokumenti kojima će se ovaj Protokol ratificirati, prihvatiti ili odobriti dostavit će se Glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Protokol stupa na snagu 90 dana nakon primitka trećeg dokumenta kojim se isti ratificira, prihvaća ili odobrava.

3. U odnosu na Zemlju potpisnicu koja naknadno ratificira, prihvati ili odobri ovaj Protokol, isti će stupiti na snagu 90 dana nakon što ista dostavi svoj dokumenat kojim Protokol ratificira, prihvaća ili odobrava.

4. Zemlja Članica Vijeća Europe ne moie ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ako nije istodobno ili već prije ratificirala Konvenciju.

1. Svaka Zemlja koja je pristupila Konvenciji, može pristupiti ovom Protokolu nakon što isti stupi na snagu.

2. Njezino pristupanje će se izvršiti putem dostave Glavnom tajniku Vijeća Europe dokumenta kojim se oćituje pristupanje, a koji će stupiti na snagu 90 dana nakon izvršene dostave istoga.

1. Svaka Zemlja može u trenutku potpisivanja ili dostave dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu, definirati teritorij ili teritorije na kojima će se Protokol primjenjivati.

2. Svaka Zemlja može, bilo u trenutku dostave svojeg dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu, bilo naknadno, putem izjave naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe proširiti primjenu ovog Protokola na drugi teritorij ili teritorije koje će navesti u istoj izjavi, a za čije je međunarodne odnose odgovorna ili u čije je ime ovlaštena poduzimati određene radnje.

3. Svaka izjava data u skladu s prethodnim stavkom može se, s obzirom na bilo koji teritorij naveden u istoj, povući u skladu s postupkom definiranim u Članku 8 ovog Protokola.

1. Svaka Zemlja može u trenutku potpisivanja ili dostave svojeg dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa ovom Protokolu izjaviti da ne prihvaća, bilo Poglavlje I, bilo Poglavlje II.

2. Bilo koja Ugovorna strana može povući izjavu koju je dala u skladu s prethodnim stavkom putem izjave naslovljene na Glavnog tajnika vijeća Europe. Ista izjava će stupiti na snagu na dan njezinog primitka.

3. Potpisnice se ne mogu suzdržati od primjene niti jedne od odredbi ovog Protokola.

Europska komisija za rješavanje problema vezanih za zločine pri Vijeću Europe bit će redovito izvještavana o primjeni ovog Protokola, te će kada je god to potrebno pružiti svoju pomoć u mirnom rješavanju bilo kojeg spora proisteklog iz provedbe ovog Protokola.

1. Svaka Ugovorna strana može odstupiti od ovog Protokola, putem obavijesti naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Odstupanje stupa na snagu šest mjeseci nakon primitka obavijesti o odstupanju od strane Glavnog tajnika. 3. Odstupanje od primjene Konvencije automatski znači i odstupanje od primjene ovog Protokola. Članak s.

Glavni tajnik Vijeća Europe će obavijestiti Zemlje Članice Vijeća, te sve ostale Zemlje koje su pristupile Konvenciji, o sljedećem:

b. svakom primitku dokumenta kojim neka Zemlja ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu;

d. svakoj izjavi primljenoj u skladu sa odredbama Članka 5 te svakom povlaćenju takve izjave;

g. svakoj obavijesti primljenoj u skladu s odredbama Članka 8 te danu kada obavijest o odstupanju stupa na snagu.

U znak suglasnosti s prije navedenim, niže potpisani, ovlašteni za isto, su potpisali ovaj Protokol.

Protokol je sastavljen u Strasbourgu, 15. listopada 1975. godine, na engleskom i francuskom jeziku. Oba teksta imaju istu vrijednost i nalaze se u jednom primjerku koji ostaje pohranjen u arhivu Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe će dostaviti ovjerene kopije svakoj Zemlji koja je Protokol potpisala ili istome pristupila.

U ime Vlade Republike Portugala: Strasbourg, 27. travanj 1977. Jose MEDEIROS FERREIRA

DRUGI DOPUNSKI PROTOKOL EUROPSKE KONVENCIJE O IZRUČENJU

Imajući za cilj olakšati primjenu Europske konvencije o izručenju, stavljene na potpis t: Parizu, 13. prosinca 1977. (dalje u tekstu “Konvencija”), u Člancima koji se odnose na kaznena djela počinjena na polju financija:

Stojeći također na stanovištu da je potrebno nadopuniti Konvenciju i u drugom pogledu,

Ovo će se pravo primjepivati i na kaznena djela za koja je propisana aamo novčana kazna.”

1. Za kaznena djela vezana za poreze, pristojbe, carine te devize, Ugovorne strane će izvršiti izručenje u skladu s odredbama Konvencije, u slućaju da kazneno djelo prema zakonu Strane od koje se izrućenje traži odgovara kaznenom djelu iste prirode.

2. Zahtjev za izrućenje se ne može odbiti na temelju činjenice da zakon Strane od koje se izručenje traži ne predvicta obvezu plaćanja iste vrste poreza ili pristojbe, ili pak ne sadrži uredbu iste vrste o porezu, pristojbi, carini ili devizama koja postoji u zakonu Strane koja izrućenje traži.”

1. Kada jedna ugovorna strana traži od druge ~igovorne strane izrućenje osobe u svrhu izvršenja presude ili sigurnosne mjere izrećenih protiv te osobe u njezinom odsustvu, strana od koje se izrućenje traii ima pravo odbiti izručiti takvu osobu, ako po njezinom mišljenju, postupak u okviru kojeg je izrečena takva presuda ne udovoljava minimalnim pravima na obranu koja imaju sve osobe optužene za kaznena djela. Izrućenje će međutim biti odobreno ako strana koja ga traži pruii jamstvo da će izručena osoba imati pravo na pnavljanje postupka u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu. Ovakva odluka će ovlastiti stranu koja traži izrućenje da ili izvrši presudu o kojoj je rijeć ako optužena osoba dade svoju suglasnost za isto, ili u suprotnom, da povede postupak protiv izručene osobe.

2. U slučaju da Strana od koje se izručenje traii, obavijesti osobu koju treba izručiti, o presudi izrečenoj protiv nje u njezinu odsustvu, Strana koja izrućenje traži neće smatrati ovu obavijest službenom što se tiče kaznenog postupka u Zemlji."

nosi na kazneno djelo za koje je proglašena amnestija u Zemlji od koje se izručenje traii te za koje je ta Zemlja nadležna voditi postupak u skladu s vlastitim kaznenin zakonom.”

“Zahtjev treba biti u pismenom obliku, a upućuje ga Ministarstvo pravosuda Strane koja izrućenje traži, Ministarstvu pravosuda Strane od koje se izrućenje traži; dostava diplomatskim putem se ne isključuje. Korištenje ostalih načina dostave dvije ili više Strana mogu dogovoriti međusobno.”

1. Ovaj Protokol mogu potpisati Zemlje Članice Vijeća Europe koje su potpisale Konvenciju. Isti je predmet ratificiranja, prihvaćanja ili odobrenja. Dokumenti kojima se Protokol ratificira, prihvaća ili odobrava dostavit će se Glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Protokol će stupiti na snagu 90 dana nakon primitka trećeg dokumenta kojim se isti ratificira, prihvaća ili odobrava.

3. U slućaju Zemlje potpisnice koja naknadno ratificira, prihvati ili odobri Protokol, isti će stupiti na snagu 90 dana nakon primitka dokumenta kojim ona ratificira, prihvaća ili odobrava ovaj Protokol.

4. Zemlja Članica Vijeća Europe ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ako nije istodobno ili prethodno ratificirala Konvenciju.

1. Svaka Zemlja koja je pristupila Konvenciji može pristupiti ovom Protokolu nakon što je isti već stupio na snagu.

2. Takvo će se pristupanje izvršiti putem predaje Glavnom tajniku Vijeća Europe dokumenta kojim se Protokolu pristupa, a isti će stupiti na snagu 90 dana nakon dana njegove predaje.

1. Svaka Zemlja može u trenutku potpisivanja ili predaje dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu definirati teritorij ili teritorije na kojima će se ovaj Protokol primjenjivati.

2. Svaka Zemlja može u trenutku predaje svojeg dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu, ili naknadno, putem izjave naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe, proširiti primjenu Protokola na drugi teritorij ili teritorije definirane u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose je odgovorna, ili u čije ime je ovlaštena djelovati.

3. Svaka izjava data u skladu s prethodnim stavkom, a u svezi s bilo kojim teritorijem navedenim u toj izjavi, može se povući putem obavijesti naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe. Takva obavijest će stupiti na snagu šest mjeseci nakon što je primi Glavni tajnik Vijeća Europe.

1. Pravo suzdržavanja neke Zemlje od primjene odredaba Konvencije primjenit će i na ovaj Protokol, osim u slučaju da je ta Zemlja promijenila svoj stav u svezi s istim, u trenutku potpisivanja ili predaje svojeg dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu.

2. Svaka Zemlja može u trenutku potpisivanja ili predaje svojeg dokumenta kojim ratificira, prihvaća, odobrava ili pristupa Protokolu izjaviti da zadržava pravo:

b. ne prihvatiti Poglavlje II, ili ga prihvatiti s obzirom na samo neka kaznena djela ili određene kategorije kaznenih djela navedenih u Članku 2;

3. Svaka Ugovorna strana može povući izjavu o suzdržanju od primjene neke odredbe koju je dala u skladu s prethodnim stavkom, putem izjave naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe, koja će stupiti na snagu s danom njezinog primitka.

4. Ugovorna strana koja je primijenila na ovaj Protokol svoje pravo da se suzdrži od primjene neke odredbe Konvencije ili Protokola, ne može tražiti od druge Ugovorne

strane da istu odredbu primijeni; ista može, ipak, ako je njeno suzdržanje samo djelomično ili uvjetno, tražiti primjenu takve odredbe do mjere do koje ju je sama prihvatila.

5. Nikakvo drugo suzdržavanje od primjene odredbi ovog Protokola nije dozvoljeno.

Europska komisija zadužena za probleme zloćina pri Vijeću Europe obavještavat će se o primjeni ovog Protokola, te će poduzeti sve što je potrebno kako bi pomogla u mirnom rješenju svakog spora proisteklog iz izvršenja ovog Protokola.

1. Svaka Ugovorna strana može odstupiti od ovog Protokola putem obavijesti naslovljene na Glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Takva obavijest o odstupanju će stupiti na snagu šest mjeseci nakon što ju primi Glavni tajnik.

3. Odstupanje od Konvencije automatski povlači za sobom i odstupanje od ovog Protokola.

Glavni tajnik Vijeća Europe će obavijestiti Zemlje Članice Vijeća, te Zemlje koje su pristupile Konvenciji, o sljedećem:

b. svakoj predaji dokumenta kojim se Protokol ratificira, prihvaća, odobrava ili mu se pristupa;

g. svakom povlačenju izjave o suzdržanju u skladu s odredbama stavka 3 Članka 9;

h. svakoj obavijesti koju primi u skladu s odredbama Članka 11, te danu kada neka Zemlja odstupa od ovog Protokola.

U znaku prihvaćanja prije navedenog, niže potpisani, ovlašteni za isto, su potpisali ovaj Protokol.

Isti je sastavljen u Strasbourgu, 17. ožujka 1978. godine, na engleskom i francuskom jeziku. Oba teksta imaju istu vrijednost i nalaze se u jednom primjerku koji ostaje pohranjen u arhivu Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene kopije svakoj Zemlji potpisnici, te Zemlji koja je pristupila Protokolu.

U ime Vlade Kraljevine Danske:Costas PAPADEMAS Strasbourg, 25. listopada 1982. Kjeld WILLUMSEN

U ime Vlade Republike Portugala: Strasbourg, 27. travnja 1978. Victor SA MACHADO

U ime Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske: Pristupanje Protokolu u skladu sa Člankom 7: Finska 30. I. 1985.

Prigodom predaje instrumenata o pristupanju, Republika Hrvatska će Glavnom tajniku Vijeća Europe priopćiti sljedeću rezervu:

“Članak 9. Ustava Republike Hrvatske zabranjuje izručenje vlastitih državljana.

Sukladno prethodnom, Republika Hrvatska neće dopustiti izručenje (Članak 6. Konvencije) niti tranzit (Članak 21. paragraf 2. Konvencije) vlastitih drržavljana”.

Prigodom predaje instrumenata o pristupanju, Republika Hrvatska će Glavnom tajniku Vijeća Europe priopćiti slijedeće izjave:

1) Državljanstvo osobe ćije se izrućenje traži cijenit će se sukladno propisima Republike Hrvatske o državljanstvu (Članak 6. paragraf 1. (b) Konvencije).

2) Republika I-Irvatska odobrit će tranzit neke osobe samo uz uvjete koji vrijede za izrućenje (Članak 21. paragraf 5. Konvencije)..

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama - međunarodni ugovori”.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

ODLUKU