Zakoni i propisi - Pravni savjeti 11 10.11.1994. Uredba o potvrđivanju Ugovora o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (“Narodne novine”, br. 53/91 i 73/91 ), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. listopada 1994. godine donijela

UREDBU

o potvrđivanju Ugovora o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije, potpisan u Zagrebu 6. srpnja 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom i makedonskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR O PRIJEVOZU U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE MAKEDONIJE

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Makedonije, u daljnjem tekstu “ugovorne stranke”, želeći doprinijeti razvitku prijevoza putnika i stvari između dviju država, kao i tranzita preko svojih teritorija, a uvažavajući europske liberalne procese koji potpomažu slobodno kretanje roba i usluga uz poštivanje promicanja zaštite okoliša i sigurnosti cestovnog prometa, sporazumjele su se da su reciprocitet i liberalizacija temelj zasnivanja ovog Ugovora, kojim se regulira sljedeće:

Članak 1.

Prijevoznici ugovornih stranaka mogu pod uvjetima propisanim ovim Ugovorom, obavljati međunarodni prijevoz u cestovnom prometu između dviju država, prijevoz za i iz trećih zemalja, te tranzit preko njihovih teritoriia motornim vozilima registriranim u njihovim državama.

Pravo o kojem se govori u stavku 1. ovoga Članka, daje se samo prijevoznicima koji su u svojoj državi ovlašteni za obavljanje međunarodnog prijevoza u cestovnom prometu.

1. PRIJEVOZ PUTNIKA

Linijski prijevoz putnika

Članak 2.

U okviru linijskog prijevoza u bilateralnom i tranzitnom prometu, prijevoz putnika autobusom obavlja se po utvrdenom itinereru prema prsthodno dogovorenom redu vožnje i tarifama, pri čemu se putnici mogu ukrcavati ili iskrcavati na polazištima ili odredištima linija, te na drugim dogovorenim stajalištima.

Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz putnika za koji ima odobreni vozni red i s više autobusa, ukoliko takav prijevoz obavlja sa svim autobusima na cijeloj relaciji za koju je vozni red odobren.

Pod autobusom se podrazumijeva motorno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika koje, osim sjedala za vozača, ima više od osam sjedala.

Članak 3.

Linijski prijevoz putnika u bilateralnom i tranzitnom prometu i uvjeti za njegovo održavanje utvrduju se na temelju dogovora nadležnih organa ugovornih stranaka ili na temelju sporazuma Mješovite komisije iz Članka 15. ovoga Ugovora.

Autobusna linija u bilateralnom i tranzitnom prometu uspostavlja se na temelju posebnih dozvola.

Posebnu dozvolu izdaju nadležni organi ugovornih stranaka i to svaki za dio puta koji prolazi kroz njegov teritorij, a na temelju reciprociteta, ukoliko se ugovorne stranke ne dogovore drugačije.

Rok važnosti posebne dozvole utvrduju sporazumno nadležni organi ugovornih stranaka ili Mješovita komisija iz Članka 15. ovog Ugovora.

Članak 4.

Posebna dozvola za autobusnu liniju iz Članka 3. ovoga Ugovora izdaje se na temelju zahtjeva koji prijevoznik upućuje nadležnom organu ugovorne stranke u kojoj je autobus registriran.

Zahtjev se podnosi u dva primjerka i mora sadržavati sljedeće: naziv i adresu prijevoznika, vrstu prijevoza, vremensko razdoblje za koje se traži dozvola, točan itinerer s naznakom stajališta za ukrcavanje i iskrcavanje putnika uključujući i granične prijelaze, red vožnje i učestalost prijevoza, cijenu vožnje i tarifne uvjete, te maksimalan broj sjedala u autobusu.

Nadležni organi ugovornih stranaka mogu tražiti i druge podatke koje smatraju potrebnim.

Članak 5.

Autobusna linija je odobrena i prijevoz se može obavljati nakon što nadležni organi ugovornih stranaka ra~,mijene posebne dozvole s traženim prilozima.

Pri obavljanju linijskog prijevoza putnika u autobusu se mora nalaziti posebna dozvola u originalu ili njezina kopija koju je ovjerio nadležni organ koji ju je izdao.

Slobodan prijevoz putnika

Članak 6.

Za slobodan prijevoz putnika između dviju država dozvola nije potrebna kada se ista grupa putnika prevozi istim autobusom:

- bilo prigodom obavljanja kružne vaapje koja počinje i završava u državi registracije autobusa, bez mogućnosti ukrcaja novih putnika ili iskrcaja putnika iz grupe;

- bilo prigodom obavljanja putovanja koje počinje u državi registracije autobusa, a ima svoje odredište na teritoriju druge ugovorne stranke, uz uvjet da se autobus prazan vraća u državu registracije.

Za ulazak praznog autobusa koji tranzitira teritorij druge ugovorne stranke dozvola nije potrebna.

Za obavljanje naizmjeničnih vožnji putnika, za ulazak praznog autobusa prijevoznika jedne ugovorne stranke na teritorij druge ugovorne stranke, kao i za obavljanje ostalih vrsta slobodnog prijevoza putnika između dviju država potrebna je dozvola nadležnog organa druge ugovorne stranke. Molbe se podnose izravno nadležnom organu druge ugovorne stranke i moraju se predati najkasnije petnaest dana prije planiranog početka vožnji. U molbi je potrebno navesti sljedeće: naziv i adresu prijevoznika, datume polazne i povratne vožnje, broj putovanja, broj putnika, datume prijelaza i relaciju vožnje s graničnim prijelazima pri ulasku i izlasku.

Prilikom obavljanja prijevoza navedenih u ovom Članku u autobusu je potrebno imati uredno popunjen putni list s popisom putnika i brojevima putovnica, potpisan i ovjeren od strane prijevoznika, te ovjeren od nadležnog carinskog organa na graničnom prijelazu.

II. PRIJEVOZ STVARI

Dozvole

Članak 7.

Prijevoznici ugovornih stranaka mogu obavljati prijevoz stvari natovarenim ili praznim teretnim vozilima između dviju država, kao i prijevoz u tranzitu preko njihovih teritorija samo na temelju dozvola.

Dozvole izdaju nadležni organi ugovorne stranke države na čijem je teritoriju vozilo registrirano. Dozvola se izdaje za određeno vozilo, a glasi na ime prijevoznika. Dozvole su neprenosive i ne smiju ih koristiti drugi prijevoznici, niti se smiju koristiti za neko drugo vozilo.

Nadležni organi svake od ugovornih stranaka odredit će, na temelju reciprociteta, vrste i broj dozvola koje će se uzajamno razmijeniti.

Prijevoz stvari za koje nije potrebna dozvola

Članak 8.

Iznimno od Članka 7. ovog Ugovora, dozvola nije potrebna za sljedeće vrste prijevoza:

a) prijevoz stvari sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište u slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkazivanja zrakoplovnih linija;

b) prijevoz oštećenog motornog vozila i njegove prikolice;

c) prijevoz posmrtnih ostataka;

d) prijevoz selidbenih stvari u odgovarajućim specijalnim vozilima;

e) prijevoz poštanskih pošiljaka;

f) prijevoz izložaka namijenjenih za sajmove i izložbe; g) prijevoz pomoćnih sprava i drugih stvari za kazališne, glazbene i druge kulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radio i televizijska snimanja;

h) prijevoz mrtvih životinja, osim radi industrijske prerade;

i) prijevoz pčela i ribljeg mlacia;

j) prijevoz cvijeća, ukrasnog bilja i biljnih sadnica;

k) prijevoz medicinskog i drugog materijala kao pomoć u slučaju prirodnih katastrofa;

1) ulazak praznih vozila radi zamjene vozila u kvaru i preuzimanja stvari na prijevoz iz vozila u kvaru;

m) prijevoz stvari vozilom do 6 tona ukupne mase ili 3,5 tona nosivosti;

n) za vozila tehničke pomoći za popravke vozila u kvaru (servisno-remontna vozila).

Mješovita komisija iz Članka 15. ovog Ugovora ima pravo dopunjavati popis prijevoza iz stavka 1. ovog Članka, te za odre8eno vrijeme dozvoliti prijevoz stvari između dviju država, kao i tranzit preko njihovih teritorija bez dozvola.

Vozač vozila kojim se obavlja bilo koja vrsta prijevoza navedena u stavku 1. ovog Članka treba u vozilu imati sve potrebne dokumente na kojima je jasno naznačeno da se radi o takvom prijevozu.

Prijevoz za ili iz trećih država

Članak 9.

Prijevoznici ugovornih stranaka mogu obavljati prijevoz stvari za ili iz trećih država samo na temelju posebnih dozvola koje razmjenjuju nadležni organi ugovornih stranaka.

Masa i dimenzije vozila

Članak 10.

Ukoliko masa, dimenzije ili osovinsko opterećenje vozila prelazi maksimalne vrijednosti dozvoljene na teritoriju države jedne ugovorne stranke, vozilo treba imati posebnu dozvolu koju izdaje nadležni organ te ugovorne stranke. Ukoliko se prema toj dozvoli vozilo treba kretati po određenom itinereru, tada se prijevoz treba obaviti u skladu s propisanim itinererom.

III. OPĆE ODREDBE

Članak 11.

Prijevoznici i posada vozila dužni su poštivati zakone i propise koji važe na teritoriju države druge ugovorne stranke za vrijeme dok se prijevoz obavlja na njenom teritoriju.

Članak 12.

Prijevoznici plaćaju za prijevoz što ga obavljaju na druge ugovorne stranke, u ime korištenja cesta, naknadu za ceste, osim u dovozu ili odvozu prema ili iz luka u Republici Hrvatskoj.

Visinu, kao i mogućnost oslobadanja plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga Članka utvrduje Mješovita komisija iz Članka 15. ovoga Ugovora.

Članak 13.

Prijevoznici jedne ugovorne stranke nisu ovlašteni obavljati unutarnji prijevoz (kabotažu) na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 14.

Zakonodavstvo svake ugovorne stranke primjenjuje se na sva pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom.

Članak 15.

Radi lakšeg izvršenja ovoga Ugovora, kao i donošenja potrebnih odluka na temelju njega, nadležni organi ugovornih stranaka osnovat će Mješovitu komisiju sastavljenu od predstavnika nadležnih organa ugovornih stranaka.

Mješovita komisija sastajat će se naizmjenično na teritoriju država svake od ugovornih stranaka i to na zahtjev nadležnog organa jedne od ugovornih stranaka.

Članak 16.

U skladu s odredbama ovoga Ugovora, nadležni organi su:

- za Republiku Hrvatsku: Ministarstvo pomorstva, prometa i veza;

- za Republiku Makedoniju: Ministarstvo urbanizma, gradevinarstva, prometa i ekologije.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Ugovorne stranke izvijestit će jedna drugu diplomatskim putem o ispunjenju svih uvjeta iz nacionalnih zakonodavstava za stupanje na snagu ovoga Ugovora. Ugovor će stupiti na snagu istjekom roka od 30 dana od dana primitka posljednje obavijesti, a privremeno će se primjenjivati trećeg dana od dana njegovog potpisivanja:

Članak 18.

Ovaj Ugovor važit će godinu dana od dana stupanja na snagu. Nakon toga, Ugovor će se prešutno produžavati, ukoliko ga tri mjeseca unaprijed ne otkaže jedna od ugovornih stranaka diplomatskim putem.

Sačinjeno u Zagrebu, dana 6. srpnja 1994., u dva izvornika na hrvatskom i makedonskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Članak 3.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”. Klasa:340-01/94-03/12
Urbroj : 5030114-94-3
Zagreb, 27. listopada 1994.

Potpredsjednik
mr. Borislav Škegro, v.r.