Zakoni i propisi - Pravni savjeti 7 2.8.1994 Uredba o potvrđivanju Trgovinskog ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Islamske Republike Iran
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je ria sjednici održanoj 21. srpnja 1994. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU TRGOVINSKOG UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE ISLAMSKE REPUBLIKE IRAN

Članak 1.

Potvrđuje se Trgovinski ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Islamske Republike Iran, potpisan u Teheranu svibnja 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom, farsi i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku, glasi:

TRGOVINSKI UGOVOR

između

Vlade Republike Hrvatske i Vlade Islamske Republike Iran

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Islamske Republike Iran (u daljnjem tekstu “ugovorne stranke") obzirom da žele daljnje proširenje i diverzifikaciju trgovinskih odnosa i unapređenje gospodarske i trgovinske suradnje na osnovi jednakosti, indiskriminacije i međusobnih interesa odlučile su zaključiti ovaj Ugovor i dogovorile su kako slijedi:

Članak 1.

Ugovorne stranke poduzet će sve potrebne mjere za olakšavanje, jačanje i diverzifikaciju trgovinskih odnosa u okviru važećih propisa i pravila u obje zemlje.

Članak 2.

Trgovinska razmjena između dviju zemalja u okviru ovog Ugovora zasnivat će se na odredbama ugovora koje će zaključiti pravne i fizičke, osobe dviju zemalja u skladu sa zakpnima i propisima svake od dviju zemalja.

Članak 3.

Ugovorne stranke su se sporazumjele, da će osigurati potrebne olakšice za izdavanje uvcznih i izvoznih dozvola od strane nadležnih vlasti dviju zemalja u okviru ovog Ugovora i u skladu s propisima i pravilima u obje zemlje, te su dogovorile, da carinske dažbine neće biti veće od onih koje druge zemlje postižu za slične proizvode.

Članak 4.

U skladu s ovim Ugovorom, dotične organizacije obje zemlje će izdati certifikat o porijeklu robe za svaki slučaj posebno za robu koja se izvozi u drugu zemlju.

U tu svrhu, proizvodi bilo finalni ili polufinalni koji su proizvedeni u Republici Hrvatskoj zvat će se hrvatska roba, a oni koji su proizvedeni u Islamskoj Republici Iranu zvat će se iranska roba.

Članak 5.

Roba koja se razmjenjuje između dviju zemalja može se reeksportirati u treću zemlju samo uz dozvolu izvozničke stranke na osnovu važećih propisa i pravila u obje zemIje.

Članak 6.

Razmjena roba i usluga između dviju zemalja zasnivat će se na međunarodnim standardima kvalitete, tekućim svjetskim tržišnim cijenama i drugim uvjetima u skladu s međunarodnom trgovinom.

Članak 7.

U cilju unapređenja trgovinskih odnosa i upoznavanja s gospodarskim i trgovinskim mogućnostima i plasmanom proizvoda i roba jedne i druge stranke, ugovorne stranke će poticati razmjenu gospodarskih delegacija kao i održavanje seminara, i specijaliziranih konferencija u svakoj od dviju zemalja i osigurat će potrebne pogodnosti u tom smislu.

Članak 8.

Svaka ugovorna stranka dopustit će održavanje raznih vrsta sajmova institucijama i poduzećima druge stranke, te će osigurati sve moguće pogodnosti u tom smislu na osnovi važećih propisa i pravila.

Članak 9.

Kako bi se proširili njihovi međusobni trgovinski odnosi, obje stranke će posvetiti potrebnu pažnju sudjelovanju na međunarodnim sajmovima koji se održavaju u obje zemlje i poticat će sudjelovanje svojih poduzeća i trgovinskih kuća na takvim sajmovima.

Oslobođenje od carinskih dažbina i ostalih slićnih dažbina u svezi s artiklima i uzorcima namijenjenim za sajam ili za prodaju bit će u skladu sa zakonima i propisima zemlje u kojoj se održava sajam.

Članak 10.

Za unapređenje trgovinskih odnosa između dviju zemalja, ugovorne stranke su se sporazumjele da će razmotriti odobravanje međusobnih netarifnih pogodnosti jedna drugoj.

Članak 11.

Sva plaćanja između dviju zemalja biti će izvršena u konvertibilnoj valuti u skladu s postojećim deviznim propisima u obje zemlje, ili u skladu sa posebno zakljućenim međubankarskim ugovorima od strane ovlaštenih banaka.

Članak 12.

U svrhu proširenja i razvijanja trgovinskih odnosa između dviju zemalja, ugovorne stranke su se sporazumjele, da će poticati svoje organizacije i institucije da postignu ciljeve ovog Ugovora osiguravajući pogodnosti u svezi s bankovnim poslovima, inicirajući i dajući podršku zaključivanju raznih oblika dugoročne kooperacije i poslovne suradnje između hrvatskih i iranskih poduzeća.

Članak 13.

U okviru postojećih propisa, kao i zakonskih postupaka obiju zemalja, dvije stranke su se sporazumjele, da će nediskriminatorno postupati s poduzećima i pojedincima druge stranke, te da će osigurati adekvatnu naknadu štete imovine poduzeća i pojedinaca i jedne i druge stranke na teritoriju druge stranke.

Članak 14.

Obje stranke su se sporazumjele da će pružati jednaki tretman državljanima obiju zemalja u svezi s pristupom sudovima na teritoriju jedne i druge zemlje.

Članak 15.

Kako bi unaprijedile trgovinske odnose, ugovorne stranke će poticati svoja dotična poduzeća i organizacije da posluju u skladu s međunarodnom trgovinskom praksom ukljućivo kontra-trgovinu, kompenzacijske poslove, zajednička ulaganja i vezane poslove.

Obje stranke će u skoroj budućnosti donijeti odgovarajuće odluke u svezi s definiranjem i razmjenom Lista roba, usluga i opreme između dviju zemalja.

Članak 16.

U svrhu osiguranja pogodnosti za unapređenje razmjene gospodarskih i trgovinskih usluga i informacija između dviju zemalja, obje zemlje su sporazumne, da osnuju trgovinske urede i centre.

Članak 17

Kako bi ubrzale izvršenje dogovorenog za unapređenje razmjene, ugovorne stranke su se sporazumjele, da će gospodarske komore obiju zemalja usko surađivati na svim sektorima i voditi računa o načinu proširenja međusobne razmjene.

Članak 18.

Sadržaj ovog Ugovora neće ogranićiti prava niti jedne ugovorne stranke, da izvrši bilo koju vrstu zabrane ili ograničenja u svezi sa zaštitom nacionalnih interesa i/ili zdravstvenom zaštitom stanovništva ili sprećavanjem biljnih i životinjskih bolesti i štetočina.

Članak 19.

U okviru važećeg zakona o svojim zemljama, izvoznouvoznih propisa, vanjskotrgovinskih propisa i drugih zakonskih procedura ugovorne stranke će osigurati potrebne pogodnosti, s ciljem postizanja uravnoteženosti međusobnih razmjena.

Članak 20.

Kako bi se osiguralo provođenje Ugovora i razmatrala osnovna pitanja proširenja trgovinskih odnosa, ugovorne stranke su odlučile ustanoviti zajednički Odbor za gospodarsku, trgovinsku, znanstvenu i tehnološku suradnju sastavljen od predstavnika obiju ugovornih stranaka koji će se sastajati godišnje naizmjence u glavnim gradovima Republike Hrvatske i Islamske Republike Iran, te će obavljati sljedeće:

1. Kontrolirati izvršenje ovog Ugovora,

2. Proučavati mogućnosti povećanja i diverzificiranja trgovine između ugvornih stranaka,

3. Proučavati i dostavljati prijedloge ugovornim strankama, kako bi se poduzele mjere za unapređenje trgovine, 4. Predlagati rješenja za probleme koji mogu nastati za vrijeme izvršenja ovog Ugovora.

Članak 21.

Tranzit robe kroz jednu i drugu zemlju podliježe propisima navedenim u Ugovoru o transportu potpisanom između dviju zemalja.

Članak 22.

Svi sporovi koji nastanu u svezi s tumačenjem ili provedbom ovog Ugovora prvenstveno će biti rješavani putem bilateralnih pregovora i na prijateljski način. U slučaju neslaganja u tom pogledu, ugovorne stranke će se pozvati na arbitražu nakon ratifikacije od strane nadležnih tijela dotične vlade.

Članak 23.

Nakon isteka važenja ovog Ugovora sve njegove odredbe bit će neophodne za ugovore koji se potpisuju u skladu sa sadržajem gore navedenog Ugovora, osim ako ugovorne stranke ne postignu neki drugi sporazum.

Članak 24.

Ovaj će Ugovor stupiti na snagu datumom posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojom se Potvrđuje da su stranke poduzele nacionalnim zakonodavstvom potrebne mjere za stupanje Ugovora na snagu.

Ugovor se sklapa na razdoblje od pet godina, te automatski ostaje na snazi za daljnjih godinu dana, ukoliko ga jedna od ugovornih stranaka ne otkaže i o tome obavijesti drugu ugovornu stranku šest mjeseci prije datuma isteka Ugovora.

Sklopljen i potpisan u Teheranu, dana 1. svibnja 1894. u jednoj preambuli i 24 Članka u dva izvornika na hrvatskom, farsi i engleskom jeziku, sva tri teksta jednako valjana.

U slučaju različitog tumaćenja tekstova, engleski tekst je mjerodavan.

U potvrdu navedenog opunomoćnici su potpisali ovaj Ugovor.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”.

Klasa: 331-04/94-01/0
Urbroj: 5030114-94-3
Zagreb, 21. srpnja 1994.

Predsjednik
Nikica Vaientić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.