VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (“Narodne novine”, broj 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. veljače 1994. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE ALBANIJE O POTICANJU I ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se (ratificira) Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Albanije o poticanju i zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu, dana 10. svibnja 1993. godine, u izvorniku na hrvatskom, albanskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Albanije o poticanju i zaštiti ulaganja

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Albanije (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke),

želeći ojaćati dugoročnu gospodarsku suradnju na obostranu dobrobit obiju zemalja,

Imajući namjeru stvoriti povoljne uvjete za ulaganja bilo koje ugovorne stranke na teritoriju druge,

Priznajući da će poticanje i zaštita ulaganja na temelju ovog Ugovora povoljno utjecati na inicijativu na tom području,

UGOVORILE SU KAKO SLIJEDI:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. “Ulaganja” podrazumijevaju svaki oblik imovine, posebno, iako ne isključivo:

a) pokretnu i nepokretnu irnovinu, te druga imovinska prava kao što su hipoteke, založna prava i jamstva;

b) udjele u dionicama ili obveznicama u društvu ili bilo koje druge oblike sudjelovanja u imovini društva;

c) zajmove ili potraživanja u novcu, te potraživanja koja glase na izvršenje ugovora i imaju novčanu vrijednost, a u svezi s ulaganjima;

d) intelektualna prava ili prava industrijskog vlasništva, uključujući autorska prava, trgovačke oznake, trgovačka imena, patente, tehnološke procese, vještinu i znanje (knt~~nr-hn~r);

e) prava utemeljena na zakonu ili ugovoru s drugom ugovornom strankom; uključujući prava na istraživanje, obrađivanje, crpljenje i iskorištavanje prirodnih izvora.

2. “Isplata” pretpostavlja svotu proizašlu iz ulaganja, te posebno, iako ne isključivo, sadrii dobit, kamate, glavnicu, dividende, nagrade i honorare.

3. Pojam “ulagač” odnosi se na:

a) fizičke osobe koje imaju državljanstvo prema pravu ugovorne stranke;

b) pravne osobe utemeljene prema pravu ugovorne stranke, a koje imaju sjedište u okviru njezinog teritorija. 4. “Teritorij” ugovorne stranke podrazumijeva teritorij pod njezinim suverenitetom, kao i teritorijalno more i podmorje nad kojim ugovorna stranka vrši svoje suvereno pravo u skladu s međunarodnim pravoin.

1. Svaka će ugovorna stranka na svom teritoriju najviše što je moguće poticati ulaganja ulagača druge ugovorne stranke te odobriti takva ulaganja u skladu sa svojim propisima.

2. Moguće naknadne promjene oblika u kojem su ulaganja izvršena ne utjeću na bit samog ulaganja, pod uvjetom da takva promjena nije protivna zakonima i propisima odgovarajuće ugovorne stranke.

3. Isplate koje proizlaze iz ulaganja ili, u slučajevima odobrenih povećanja ulaganja, prihod koji iz njih proizlazi, uživaju istu zaštitu kao i samo osnovno ulaganje.

1. Nijedna ugovorna stranka ne smije ulaganja u vlasništvu ulagača druge ugovorne stranke izvršena u okviru njezina teritorija podvrgnuti nepovoljnijim uvjetima od onih ugovorenih za ulaganja vlastitih ulagaća ili ulagača bilo koje treće države.

2. Nijedna ugovorna stranka ne smije podvrgnuti ulagaće druge ugovorne stranke, glede njihovih aktivnosti koje vrše u svezi ulaganja na njezinom teritoriju, uvjetima nepovoljnijim od onih koji su ugovoreni za vlastite ulagače ili ulagače trećih država.

3. Takvi uvjeti ne odnose se na pogodnosti koje je bilo koja ugovorna stranka ugovorila za ulagače trećih država na temelju svog Članstva ili udruženja u okviru carinske ili gospodarske unije, zajedničkog tržišta, slobodnog tržišta ili sličnih institucija.

4. Uvjeti odobreni u skladu s ovim Člankom ne primjenjuju se na poradnosti koje ugovorne stranke ynva.ra.ja za ulaganja trećih država na temelju ugovora o dvosti-ukom neoporezivanju ili bilo kojeg drugog sporazuma koji ureduje pitanja oporezivanja.

1. Ulaganja ulagaća jedne ugovorne stranke uživaju potpunu zaštitu i sigurnost u okviru teritorija'druge ugovorne stranke.

2. Nijedna ugovorna stranka ne smije eksproprirati, nacionalizirati ili podvrgnuti nekoj drugoj mjeri istoga značaja ulaganja ulagaća druge ugovorne stranke u okviru svog teritorija, osim u slučajevima kada su te mjere poduzete u javnom interesu te uz neodgodivu, adekvatnu i izvršivu naknadu i uvijek podvrgnutu pravičnoj zakonskoj kontroli.

Takva naknada mora odgovarati tržišnoj, vrijednosti eksproprijatnih ulaganja neposredno prije dana kada je eksproprijacija, nacionalizacija ili druga mjera istog značaja proglašena ili javno objavljena, ovisno o tome što je ranije nastupilo.

Naknada će se isplatiti bez odlaganja, a mora sadržavati i tekuću zateznu kamatu do dana isplate, te mora biti izvršiva i u potpunosti prenosiva.

Sve odgovarajuće mjere za odredivanje i isplatu naknade provest će se prije no što eksproprijacija, nacionalizacija ili bilo koja druga mjera istoga znaćaja bude provedena.

3. Ulagaćima obiju ugovornih stranaka jamči se primjena pogodnosti najpovlaštenije nacije na teritoriju druge ugovorne stranke glede pitanja uredenih ovim Člankom.

Za ulaganja koja trpe štetu na teritoriju druge ugovorne stranke zbog rata, drugih oružanih sukoba, revolucija, izvanrednih stanja u državi, pobuna, ustanaka ili nemira na njezinom teritoriju, ugovorit će,se odgovarajuća odšteta, kompenzacija ili druga vrsta naknade pod uvjetima koji ne smiju biti nepovoljniji od onih koje ta ugovorna stranka predvida za vlastite ulagače ili ulagače bilo koje treće države. lsplaćena naknada mora biti u cijelosti prenosiva.

1. Svaka ugovorna stranka jamči, glede ulaganja ulagača druge ugovorne stranke, slobodan i neodgodiv prijenos ulaganja i zarade.

Prijenosi će biti izvršeni bez odlaganja u slobodno konvertibilnoj valuti, u kojoj je ulaganje izvršeno ili u drugoj, slobodno konvertibilnoj valuti dogovorenoj između ulagača, i druge ugovorne stranke, obračunati prema tećaju na dan prijenosa. ,

2. Takvi prijenosi sadrže posebno, ali ne isključivo:

a) ulog i dodatne svote novca potrebne za održavanje ili povećanje ulaganla;

b) dobit, kamate, dividende i druge redovne prihode;

c) povrat zajma;

d) nagrade i honorare;

e) prihode iz prodaje ili likvidacije ulaganja u cijelosti ili jednog njenog dijela.

Ako su ulaganja ulagača jedne ugovorne stranke osigurana protiv rizika koji se ne odnose na trgovinsko poslovanje (nekomercijalnih rizika) prema pravnom sistemu osiguranja druge ugovorne stranke, druga ugovorna stranka priznat će svaku subrogaciju prava takvog ulagača izvršenu od strane osiguratelja ili reosiguratelja prema uvjetima tog osiguranja.

Ovaj Ugovor primjenjuje se i na ulaganja bilo koje ugovorne stranke pa teritoriju druge ugovorne stranke izvršena prije njegovog stupanja na snagu, sukladno kasnijim propisima.

1. Svi sporovi između ugovornih stranaka koji se odnose na tumaćenje ili primjenu ovog Ugovora riješit će se, ukoliko je to moguće, diplomatskim putem.

2. Ako se spor ne može riješiti na taj način u roku od šest (6) mjeseci od početka pregovaranja, podvrgnut će se, na zahtjev bilo koje ugovorne stranke, arbitražnom sudu,

3. Arbitražni sud konstituirat će se ad hoc na sljedeći način:

Svaka ugovorna stranka imenovat će jednog arbitra, a tako imenovana dva arbitra izabrat će državljanina treće države za predsjedavajućeg.

Arbitri moraju biti imenovani u roku od tri (3) mjeseca, predsjedavajući u roku od pet (5) mjeseci, računajući od dana od kada je jedna ugovorna stranka obavijestila drugu ugovornu stranku o namjeri da spor preda na rješavanje arbitražnom sudu.

4. Ako jedna ugovorna stranka ne imenuje arbitra niti poduzme mjere u svrhu njegova imenovanja u gore navedenom roku, imenovanje će izvršiti, na zahtjev druge ugovorne stranke, predsjednik Međunarodnog suda pravde.

Ako se imenovani arbitri ne šuglase o izboru predsjedavajućeg u gore navedenom roku, imenovat će ga na zahtjev bilo koje ugovorne stranke predsjednik Međunarodnog suda pravde.

5. Ako je u slučajevima iz stavka 4. ovoga Članka predsjednik Međunarodnog suda pravde spriječen u obnašanju svoje dužnosti ili je državljanin jedne od ugovornih stranaka; imenovanje će izvršiti potpredsjednik. U slučajevima spriječenosti potpredsjednika ili njegove pripadnosti jednoj od ugovornih stranaka, imenovanja će izvršiti najstariji sudac Suda koji nije državljanin niti jedne ugovorne stranke.

6. Arbitražni sud donijet će odluku na temelju međunarodnog prava, a posebno na temelju ovog Ugovora ili drugih relevantnih sporazuma koji postoje između ugovornih stranaka te općeprihvaćenih pravila i načela međunarodnog prava.

7. Ukoliko ugovorne stranke ne ugovore drugačije, sud će sam odrediti postupak.

8. Arbitražni sud donijet će odluku većinom glasova. Takva je odluka konačna i obvezujuća za obje ugovorne stranke.

9. Svaka ugovorna stranka snosi troškove imenovanja svog arbitra i troškove svog zastupanja. Troškove predsjedavajućeg, kao i druge troškove postupka;, snosit će obje ugovorne stranke na jednake dijelove.

1. Svaki spor između jedne od ugovornih stranaka i ulagača druge ugovorne stranke glede ulaganja, odnosno eksproprijacije ili nacionalizacije ulaganja riješit će se, što je više moguće, na miran način.

2. Ako se spor ne može riješiti mirnim putem u roku od šest (6) mjeseci od dana kada je bilo koja ugovorna stranka zatražila mirno rješavanje spora, ulagać ili ugovorna stranka mogu prepustiti rješavanje spora nadležnom sudu ugovorne stranke ili jednom od međunarodnih arbitražnih sudova. Ugovorne stranke ovime prihvaćaju takav arbitražni postupak.

U potonjem slučaju, odredbe Članka 9. stavci 3-9. .primjenjivat će se mutatis mutandis. U svakom slučaju, predsiednik Suda međunarodne arbitraže pri Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu izvršit će potrebna imenovanja, dok će arbitražni sud odrediti postupak primjenom Arbitražnih pravila UNCITRAL-a koja budu na snazi u to vrijeme.

Odluka arbitražnog suda obvezujuća je i mora biti priznata u skladu s domaćim pravom.

3. Tijekom arbitražnog postupka ili postupka priznanja arbitražne odluke ugovorna stranka koja je stranka u sporu ne smije istaći prigovor isplaćene naknade iz osiguranja ugovora u pogledu cjelokupne štete ili jednog njezinog dijela, u korist ulagača druge ugovorne stranke.

4. U slučaju da obje ugovorne stranke postanu potpisnice Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih dr~cava od 18. ožujka 1965. sporovi izmectu jedne ugovorne stranke i ulagača druge ugovorne stranke iz stavka 1. ovog Članka riješit će se u postupku mirenja (koncilijacije) ili će se prepustiti rješavanju arbitraže Međunarodnog centra za rješavanje sporova oko ulaganja.

Ako odredbe zakona bilo koje ugovorne stranke ili obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava, a koje su na snazi u vrijeme potpisivanja ovog Ugovora ili će kasnije biti uspostavljene između ugovornih stranaka kao dodatak ovom Ugovoru, sadrže opća ili posebna pravila koja ulagačima druge ugovorne stranke dopuštaju primjenu odredaba povoljnijeg prava od onih iz ovog Ugovora, primjenjivat će se te odredbe u onom opsegu u kojem su povoljnije.

Predstavnici ugovornih stranaka dogovorit će, ako je potrebno, o svakom zahtjevu u svezi primjene ovog Ugovora. Na prijedlog jedne ugovorne stranke diplomatskim putem bit će određeno mjesto i vrijeme pregovora.

l. Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset (30) dana nakon što ugovorne stranke obavijeste jedna drugu diplomatskim putem o ratifikaciji ili odobrenju Ugovora, a u skladu s njezinim zakonima. Ovaj Ugovor ostaje na snazi deset (l0) godina.

2. Ukoliko niti jedna ugovorna stranka najmanje šest (6) mjeseci prije isteka valjanosti Ugovora ne obavijesti drugu o namjeri raskida ovog Ugovora, ovaj Ugovor se produiava za sljedećih deset (10) godina. Svaka ugovorna stranka zadržava pravo da obavijesti drugu stranku o namjeri raskida ugovora šest (6) mjeseci prije isteka tekućeg razdoblja..

3. Na ulaganja učinjena prije no što je nastupio raskid Ugovora, primjenjivat će se odredbe ovog Ugovora za razdoblje od deset (10) godina od prestanka ovog Ugovora.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

U Zagrebu, 10. svibnja 1993. godine, u dva (2) primjerka na hrvatskom, albanskom i engleskom jeziku (od kojih su sva tri (3) teksta pravovaljana). U slučaju neslaganja mjerodavan je engleski tekst ugovora.

Ova uredba stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”.

Klasa:404-02/93-O1/02
Urbroj : 5030114-94-1
Zagreb, 10. veljače 1994.