Zakoni i propisi - Pravni savjeti 17 20.12.1993 Zakon o potvrctivanju (ratifikaciji) Izmijenjenoga Priloga I. Dopunskom protokolu Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I.), Usvojenoga na Sastanku tehničkih stručnjaka u Ženevi, 24. kolovoza 1990
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) IZMIJENJENOGA PRILOGA I. DOPUNSKOM PROTOKOLU ŽENEVSKIM KONVENCIJAMA OD 12. KOLOVOZA 1949. O ZAŠTITI ŽRTAVA MEĐUNARODNIH ORUŽANIH SUKOBA (PROTOKOL I.) USVOJENOGA NA SASTANKU TEHNIČKIH STRUČNJAKA U ŽENEVI, 24. KOLOVOZA 1990.

Proglašavam Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) Izmijenjenoga Priloga I. Dopunskom protokolu Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol L), usvojenoga na Sastanku tehničkih stručnjaka u Ženevi, 24. kolovoza 1990, koji je donio ZASTUPNIČKI dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dne 10. studenoga 1993. godine.

Broj; PA4-116/1-93.

Zagreb, 18. studenoga 1993.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

ZAKON O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) IZMIJENJENOGA PRILOGA I. DOPUNSKOM PROTOKOLU ŽENEVSKIM KONVENCIJAMA OD 12. KOLOVOZA 1949. O ZAŠTITI ŽRTAVA MEĐUNARODNIH ORU2ANIH SUKOBA (PROTOKOL I.), USVOJENOGA NA SASTANKU TEHNIČKIH STRUĆNJAKA U ŽENEVI, 24. KOLOVOZA 1990.

Članak 1.

Potvrđuje se (ratificira) Izmijenjeni Prilog I. Dopunskom protokolu Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Prilog L), usvojen na Sastanku tehničkih stručnjaka u Ženevi, 24. kolovoza 1990. Članak 2.

Izmijenjeni tekst Prildga I. na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

PRILOG I.

PRAVILNIK O IDENTIFIKACIJI

Članak 1.

Opće odredbe

1. Pravilima o identifikaciji u ovome Prilogu provode se odgovarajuće odredbe Ženevskih konvencija i Protokola; njihova je svrha olakšati identifikaciju osoblja, materijala, jedinica, prijevoznih sredstava i instalacija zaštićenih ženevskim konvencijama i Protokolom.

2. Ta pravila sama po sebi ne ustanovljuju pravo na zaštitu. To se pravo ureduje odgovarajućim Člancima Konvencija i Protokola.

3. Nadležne vlasti mogu u svako doba, poštujući odredbe Ženevskih konvencija i Protokola, urediti upotrebu, isticanje, osvjetljenje i mogućnost detekcije znakova i signala raspoznavanja.

4. Pozivaju se visoke stranke ugovornice i, posebice, stranke sukoba da se u svako doba sporazumiju o dodatnim ili drugim signalima, sredstvima ili sustavima za identifikaciju i da se u punoj mjeri koriste tehnološkim razvojem na tom polju.

GLAVA I.

OSOBNE ISKAZNICE

Članak 2.

Osobne iskaznice stalnoga civilnoga sanitetskog i civilnoga vjerskog osoblja

1. Osobna iskaznica stalnoga civilnoga sanitetskog i civilnoga vjerskog osoblja, predviđena u stavku 3. Članka 18. Protokola, morala bi:

a) sadržavati znak raspoznavanja i biti takve veličine da se može nositi u džepu;

b) biti izradena od što je moguće trajnijeg materijala; c) biti ispisana na nacionalnom ili službenom jeziku i uz to, ako je umjesno, na lokalnom jeziku dotične regije;

d) naznačiti ime i datum rodenja (ili, u nedostatku tog datuma, dob u vrijeme izdavanja) te matični broj nosioca, ako postoji;

e) naznačiti u kojem svojstvu nosilac ima pravo na zaštitu Konvencijama i Protokolom;

f) imati fotografiju nosioca, kao i njegov potpis ili otisak palca, ili oboje;

g) imati žig i potpis nadležne vlasti;

h) naznačiti datum izdavanja i datum isteka važenja iskaznice;

i) kad je god to moguće, na poledini iskaznice naznačiti krvnu grupu nosioca.

2. Osobna iskaznica mora biti jednoobrazna na čitavom području svake visoke stranke ugovornice i, koliko je god to moguće, po istom uzorku za sve stranke sukoba. Stranke sukoba mogu se poslužiti jednojezičnim uzorkom prikazanim na slici 1. Na početku neprijateljstava stranke sukoba moraju jedna drugu obavijestiti o uzorku što ga upotrebljavaju ako se taj uzorak razlikuje od onoga prikazanog na slici 1. Osobna se iskaznica, po mogućnosti, izraduje u dva primjerka, od kojih jedan čuva vlast koja ju izdaje, a koja bi morala imati kontrolu nad iskaznicama koje je izdala.

3. Ni u kojem slučaju stalno civilno sanitetsko i civilno vjersko osoblje ne može biti lišeno svojih osobnih iskaznica. U slućaju da izgubi iskaznicu, nosilac ima pravo dobiti duplikat.

Članak 3.

Osobne iskaznice privremenoga civilnoga sanitetskog i civilnoga vjerskog osoblja

1. Osobna iskaznica privremenoga civilnoga sanitetskog i civilnoga vjerskog osoblja morala bi, kad je god to moguće, biti slična onoj koja je predviđena u Članku 2. ovoga Pravilnika. Stranke sukoba mogu se poslužiti uzorkom prikazanim na slici 1:

2. Kad okolnosti onemoguće da se privremenom civilnom sanitetskom i civilnom vjerskom osoblju izdaju osobne iskaznice slićne onima koje su opisane u Članku 2. ovoga Pravilnika, spomenutom se osoblju može izdati potvrda koju potpisuje nadležna vlast i kojom se Potvrđuje da je osobi kojoj je izdana dodijeljena dužnost u svojstvu privremenog osoblja, te koja, po mogućnosti, naznačuje trajanje te dužnosti i pravo dotične osobe na nošenje znaka raspoznavanja. Ta potvrda mora naznačiti ime i datum rodenja (ili, u nedostatku tog datuma, dob u vrijeme izdavanja) nosioca, njegovu funkciju i matični broj, ako postoji potvrda mora imati njegov potpis ili otisak palca, ili oboje.



GLAVA II.

ZNAK RASPOZNAVANJA

Članak 4.

Oblik

Znak raspoznavanja (crveno na bijelom polju) mora biti toliko velik koliko to odgovara okolnostima. Glede oblika križa, polumjeseca ili lava i sunca*, visoke stranke ugovornice mogu se poslužiti uzorcima prikazanima na slici 2.


Članak 5.

Upotreba

1. Znak raspoznavanja ističe se, kad je god to moguće, na ravnoj površini, na zastavama ili na bilo koji drugi način primjeren konfiguraciji tla, tako da bude vidljiv iz što je moguće više smjerova i sa što je moguće veće udaljenosti, osobito iz zraka.

2. Noću ili kod smanjene vidljivosti znak raspoznavanja može biti svjetlosni ili osvijetljen.

3. Znak raspoznavanja može biti izraden od materijala koji ga čine prepoznatljivim tehničkim sredstvima za detekciju. Crveni bi dio morao biti naslikan na temeljnoj crnoj boji kako bi se olakšala njegova identifikacija, osobito infracrvenim instrumentima.

4. Sanitetsko i vjersko osoblje koje svoje dužnosti obavlja na bojištu mora, utoliko koliko je to moguće, nositi kape i odjeću sa znakom raspoznavanja.

GLAVA III.

SIGNALI RASPOZNAVANJA

Članak 6.

Upotreba l.

Sanitetske jedinice i sredstva sanitetskog transporta mogu upotrebljavati sve signale raspoznavanja spomenute u ovoj glavi.

2. Ti signali koji su isključivo na raspolaganju, sanitetskim jedinicama i sredstvima sanitetskog transporta, izuzimajući svjetlosni signal (vidi dalje stavak 3), ne smiju se upotrebljavati ni u koju drugu svrhu.

3. U nedostatku posebnog sporazuma između stranaka sukoba, kojim je upotreba bljeskajućega plavog svjetla rezervirana za identifikaciju sanitetskih vozila, sanitetskih brodova i drugih sanitetskih plovila, upotreba takvih signala za druga vozila, brodove i druga plovila nije zabranjena.

4. Privremeni sanitetski zrakoplovi, koji se zbog pomanjkanja vremena ili zbog svojih karakteristika ne mogu označiti znakom raspoznavanja, mogu upotrijebiti signale odobrene u ovoj glavi.

Članak 7.

Svjetlosni signal

1. Svjetlosni signal koji se sastoji od bljeskajućega plavog svjetla, kako je definiran u Priručniku o tehničkoj ispravnosti zrakoplova Međunarodne orgnaizacije za civilno zrakoplovstvo, dokument 9051, predviđen je da se njime koriste sanitetski zrakoplovi kako bi se identificirali. Nijedan drugi zrakoplov ne može upotrebljavati taj signal. Sanitetski zrakoplovi koji upotrebljavaju bljeskajuće plavo svjetlo morali bi ga isticati tako da bude vidljivo iz što je moguće više smjerova.

2. U skladu s odredbama stavka 4. glave XIV. Međunarodnoga signalnog kodeksa Međunarodne pomorske organizacije, plovila zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949. i Protokolom morala bi isticati jedno ili više bljeskajućih plavih svjetala vidljivih iz svakog smjera.

3. Sanitetska bi vozila morala isticati jedno ili više bljeskajućih plavih svjetala vidljivih se što je moguće veće udaljenost1. Visoke stranke ugovornice i, posebice, stranke sukoba koje upotrebljavaju svjetla drugih boja morale bi to notificirat1.

4. Preporućena plava boja dobiva se kad joj je kromatičnost unutar granica kromatskog dijagrama Međunarodnog odbora za rasvjetu definiranog ovim jednadžbama:

granica zelenog y “ 0,065 + 0,805x granica bijelog y “ 0,400 - x granica grimiznog y “ 0,133 + 0,600y

Preporučena učestalost bljeskova plavog svjetla iznosi između šezdeset i sto bljeskova u minut .

Članak 8.

Radio-signal

1. Radio-signal sastoji se od signala hitnosti i signala raspoznavanja, kako su opisani u Pravilniku o radiokomunikacijama Međunarodne unije za telekomunikacije (Članci 40. i N 40. Pravilnika o radiokomunikacijama).

2. Radio-poruka, kojoj prethode signali hitnosti i signali raspoznavanja spomenuti u stavku 1, emitira se na engleskom jeziku u odgovarajućim vremenskim razmacima, na frekvenciji ili frekvencijama koje su u tu svrhu predviđene u Pravilniku o radiokomunikacijama, a sadrži ove podatke koji se tiću sanitetskih transporta:

a) pozivni znak ili neko drugo priznato sredstvo za identifikaciju;

b) položaj;

c) broj i vrstu vozila;

d) planirani smjer kretanja;

e) predviđeno trajanje puta, polaska i dolaska, ovisno 0 “ .slučaju;

f) sve druge informacije, kao što su visina leta, osigurane radio-frekvencije, jezici koji se upotrebljavaju~te postupci i kodovi sustava sekundarnoga radarskog motrenja.

3. Radi olakšavanja komunikacija navedenih u stavcima 1. i 2, kao i onih navedenih u Člancima 22, 23. i 25. do 31. Protokola, visoke stranke ugovornice, stranke sukoba ili jedna od stranaka sukoba, djelujući sporazumno ili samostalno, mogu, u skladu s Tabelom raspodjele frekvencija u Pravilniku o radiokomunikacijama priloženom Međunarodnoj konvenciji o telekomunikacijama, odrediti i objaviti odabir nacionalnih frekvencija kojima će se koristiti za takve komunikacije. Te se frekvencije moraju notificirati Međunarodnoj uniji za telekomunikacije u skladu s postupkom što ga je odobrila Svjetska administrativna radiokomunikacijska konferencija.

Članak 9.

Elektronička identifikacija

1. Sustav sekundarnoga radarskog motrenja, kako je razraden u Prilogu 10. čikaškoj konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944, s povremenim izmjenama, može se upotrijebiti za identifikaciju i za praćenje leta sanitetskog zrakoplova. Visoke stranke ugovornice, stranke sukoba ili jedna od stranaka sukoba, djelujući sporazumno ili samostalno, moraju, u skladu s postupcima što ih preporuča Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo, odrediti postupak i kod sekundarnoga radarskog motrenja koji su rezervirani da se njima isključivo koriste sanitetski zrakoplov1.

2. Zaštićena sredstva sanitetskog transporta mogu za svoju identifikaciju i odredivanje položaja upotrebljavati standardne aeronautičke radarske odgovarače i/ili radarske odgovarače za traženje i spašavanje na moru.

Zaštićene sanitetske transporte drugi bi brodovi ili zrakoplovi, opremljeni sekundarnim radarom za motrenje, morali moći identificirati pomoću koda što ga emitira radarski odgovarač, primjerice u postupku ~3/A, kojim su ti sanitetski transporti opremljen1.

Kod što ga emitira odgovarač sanitetskog transporta morale bi tom transportu dodijeliti nadležne vlasti i morao bi se notificirati svim strankama sukoba.

3. Sanitetske transporte podmornice mogu identificirati pomoću odgovarajućih podvodnih akustičkih signala što ih emitiraju sanitetski transport1.

Podvodni akustički signal sastoji se od pozivnog znaka (ili svakoga drugoga priznatog sredstva za identifikaciju sanitetskih transportaj broda, kojem prethodi jedinstvena grupa YYY emitirana Morseovim znacima na odgovarajućoj akustičkoj frekvenciji, npr. 5kHz.

Stranke sukoba koje žele upotrijebiti gore opisani podvodni akustički identifikacijski signal što je prije moguće obavijestit će o signalu stranke sukoba kojih se to tiče i potvrdit će; prilikom notifikacije upotrebe svojih bolničkih brodova, frekvenciju kojom će se koristit1.

4. Stranke sukoba mogu posebnim sporazumom, za upotrebu u međusobnim odnosima, ustanoviti sličan elektronički sustav za identifikaciju sanitetskih vozila, sanitetskih brodova i drugih sanitetskih plovila.

GLAVA IV.

KOMUNIKACIJE

Članak 10.

Radiokomunikacije

1. Signal hitnosti i signal raspoznavanja predviđeni Člankom 8. mogu, u primjeni postupaka prema Člancima 22, 23. i 25. do 31. Protokola, prethoditi odgovarajućim radiokomunikacijama sanitetskih jedinica i sredstava sanitetslsog transporta.

2. Sanitetski transporti navedeni u Člancima 40 (odjeljak II, br. 3209) i N 40 (odjeljak III, br. 3214) Pravilnika o radiokomunikacijama Međunarodne unije za telekomunikacije mogu se za svoje komunikacije također koristiti satelitskim komunikacijskim sustavima, u skladu s odredbama Članaka 37, N 37. i 59. tog Pravilnika za pokretne satelitske službe.

Članak 11.

Upotreba međunarodnih kodova

Sanitetske jedinice i sredstva sanitetskog transporta mogu se također koristiti kodovima i signalima što ih propisuju Međunarodna unija za telekomunikacije, Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo i Međunarodna pomorska organizacija. Tim će se kodovima i signalima koristiti u skladu sa standardima, praksom i postupcima ustanovljenima od tih organizacija.

Članak 12.

Druga sredstva komunikacije

Kada dvosmjerna radiokomunikacija nije moguća, mogu se upotrijebiti signali predviđeni u Međunarodnom signalnom kodeksu što ga je usvojila Međunarodna pomorska organizacija ili u odgovarajućem Prilogu ~ikaškoj konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1994, s povremenim izmjenama.

Članak 13.

Planovi leta

Sporazumi i notifikacije koji se odnose na planove leta, predviđeni u Članku 29. Protokola, moraju, koliko je god to moguće, biti sastavljeni u skladu s postupcima što ih propisuje Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo.

Članak 14.

Signali i postupci za presretanje sanitetskih zrakoplova Ako se presretački zrakoplov upotrebljava za provjeru identiteta sanitetskog zrakoplova u letu ili za to da mu naloži slijetanje u skladu s Člancima 30. i 31. Protokola, zrakoplov presretač i sanitetski zrakoplov morali bi se koristiti standardnim optičkim i akustičkim postupcima presretanja koji su propisani Prilogom 2. Ćikaškoj konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944, s povremenim izmjenama.

GLAVA V.

CIVILNA ZAŠTITA

Članak 15.

Osobna iskaznica

1. Osobna iskaznica osoblja civilne zaštite, predviđena u stavku 3. Članka 66. Protokola, ureduje se odgovarajučim odredbama Članka 2. ovoga Pravilnika.

2. Osobna iskaznica osoblja civilne zaštite može biti uskladena s uzorkom prikazanim na slici 3.

3. Ako se osoblju civilne zaštite dopušta nošenje lakog osobnog naoružanja, to bi moralo biti navedeno u osobnoj iskaznici.



Članak 16.

Međunarodni znak raspoznavanja

1. Međunarodni znak raspoznavanja civilne zaštite predviđen u stavku 4. Članak 66. Protokola istostraničan je plavi trokut na narančastom polju. Uzorak je prikazan na slici 4:


2. Preporuča se:

a) ako se plavi trokut nalazi na zaštavi, na traci oko ruke ili na prsluku, da zastava, traka oko ruke ili prsluk bude na,rančaste polje;

b) da jedan od vrhova trokuta bude usmjeren okomito uvis;

c) da nijedan vrh trokuta ne dodiruje rub narančastog polja.

3. Međunarodni znak raspoznavanja mora biti toliko velik koliko to odgovara okolnostima. Znak raspoznavanja mora se, kad je god to moguće, isticati na ravnim površinama ili na zastavama vidljivima iz što je moguće više smjerova i sa što je moguće veće udaljenosti. Poštujući naputke nadležne vlasti, osoblje civilne zaštite mora, utoliko koliko je to moguće, nositi kape i odjeću sa znakom raspoznavanja. Noću ili kod smanjene vidljivosti znak može biti svjetlosni ili osvijetljen; može, također, biti izraden od materijala koji ga čine prepoznatljivim tehničkim sredstvima za detekciju.

GLAVA VI.

POSTROJENJA I INSTALACIJE KOJE SADRŽE OPASNE SILE

Članak 17.

Posebni međunarodni znak

1. Posebni međunarodni znak za postrojenja i instalacija koje sadrže opasne sile, predviđen u stavku 7. Članka 56. Protokola, sastoji se od skupa od tri jarko narančasta kruga jednake veličine poredana na istoj osi, s tim da je njihova međusobna udaljenost jednaka polumjeru, u skladu s prikazom niže na slici 5.

2. Znak mora biti toliko velik koliko to odgovara okolnostima. Kad se ističe na velikim površinama, znak se može ponavljati onoliko puta koliko to odgovara okolnostima. Mora se, kad je god to moguće, isticati na ravnim površinama ili na zastavama tako da bude vidljiv iz što je moguće više smjerova i sa što je moguće veće udaljenosti.

3. Na zastavi će razmak između oboda znaka i bližeg ruba zastave biti jednak polumjeru jednoga kruga. Zastava će biti pravokutna, a polje bijelo.

4. Noću ili kod smanjene vidljivosti znak može biti svjetlosni ili osvijetljen; može, također, biti izraden od materijala koji ga čine prepoznatljivim tehničkim sredstvima za detekciju.


 

 

 

 


 

 

 

ANNEX I

REGULATIONS CONCERNING IDENTIFICATION

Article 1

General provisions

1. The regulations concerning identification in this Annex implement the relevant provisions of the Geneva Conventions and the Protocol; they are intended to facilitate the identification of personnel, material, units, transports and installations protected under the Geneva Conventions and the Protocol.

2. These rules do not in and of themselves establish the right to protection. This right is governed by the relevant articles in the Conventions and the Protocol.

3. The competent authorities may, subject to the relevant provisions of the Geneva Conventions and the Protocol, at all times regulate the use, display, illumination and detectability of the distinctive emblems and signals.

4. The High Contracting Parties and in particular the Parties to the conflict are invited at all times to agree upon additional or other signals, means or systems which enhance the possibility of identification and take full advantage of technological developments in this field.

CHAPTER I IDENTITY CARDS

Article 2

Identity card for permanent civilian medical and religious personnel

1. The identity card for permanent civilian medical and religious personnel referred to in Article 18, paragraph 3, of the Protocol should:

(a) bear the distinctive emblem and be of such size that it can be carried in te pocket;

(b) be as durable as practicable;

(c) be worded in the national or official language and, in addition and when appropriate, in the local language of the region concerned;

(d) mention the name, the date of birth (or, if that date is not available, the age at the time of issue) and the identity number, if any, of the holder;

(e) state in what capacity the holder is entitled to the protection of the Conventions and of the Protocol;

(f) bear the photograph of the holder as well as his signature or his thumbprint, or both;

(g) bear the stamp and signature of the competent authority;

(h) state the date of issue and date of expiry of the card;

(i) indicate, whenever possible, the holdex's blood group, on the reverse side of the card.

2. The identity card shall be uniform throughout the territory of each High Contracting Party and, as far as possible, of the same type for all Parties to the conflict. The Parties to the conflict may be guided by the single-language model shown in Figure 1. At the outbreak of hostilities, they shall transmit to each other a specimen of the model they are using, if such model differs from that shown in Figure 1. The identity card shall be made out, if possible, in duplicate, one copy being kept by the issuing authority, which shouid maintain control of the cards whfch it has issued.

3. In no circumstances may permanent civilian medical and religious personnel be deprived of their identity cards. In the event of the loss of a card, they shall be entitled to obtain a duplicate copy.

Article 3

Identity card for temporary civilian medical and religious personnel

l. The identity card for temporary civilian medical and religious personnel should, whenever possible, be similar to that provided for in Article 2 of these Regulations. The Parties to the conflict may be guided by the model shown in Figure l.

2. When circumstances preclude the provision to temporary civilian medical and religious personnel of identity cards similar to those described in Article 2 of these Regulations, the said personnel may be provided with a certificate signed by the competent authority certifying that the person to whom it is issued is assigned to duty as temporary personnel and stating, if possible, the duration of such assignment and his right to wear the distinctive emblem. The cerificate should mention the holder's name and date of birth (or if that is not available, his age at the time when the certificate was issued), his function and identity number, if any. It shall bear his signature or his thumbprint, or both.



CHAPTER II

THE DISTINCTIVE EMBLEM

Article 4

Shape

The distinctive emblem (red on a white ground) shall be as large as appropriate under the circumstances. For the shapes of the cross, the crescent or the lion and sun*, the High Contracting Parties may be guided by the modelsshown in Figure 2.


Article 5

Use

1. The distinctive emblem shall, whenever possible, be displayed on a flat surface, on flags or in any other way appropriate to the lay of the land, so that it is visible from as many directions and from as far away as possible, and in particular from the air.

2. At night or when visibility is reduced, the distinctive emblem may be lighted or illuminated.

3. The distinctive emblem may be made of materials which make it recognizable by technical means of detecting. The red part should be painted on top of black primer paint in order to facilitate its identification, in particular by infrared instruments.

4. Medical and religious personnel carrying out their duties in the battle area shall, as far as possible, wear headgear and clothing bearing the distinctive emblem.

CHAPTER III

DISTINCTIVE SIGNALS

Article 6

Use

1. All distinctive signals specified in this Chapter may be used by medical units or transports.

2. These signals, at the exclusive disposal of medical units and transports, shall not be used for any other purpose, the use of the light signal being reserved (see paragraph 3 below).

3. In the absence of a special agreement between the Parties to the conflict reserving the use of flashing blue lights for the identification of medical vehicles, ships and craft, the use of such signals for other vehicles, ships and craft is not prohibited.

4. Temporary medical aircraft which cannot, either for lock of time or because of their characteristics, be marked with the distinctive emblem, may use the distinctive signals authorized in this Chapter.

Article 7

Light signal

1. The light signal, consisting of a flashing blue light as defined in the Airworthiness Technical Manual, ICAO Doc. 9051, is established f'or the use of medical aircraft to signal their identity. No other aircraft shall use this signal. Medical aircraft using the flashing blue light should exhibit such lights as may be necessary to make the light signal visible from as many directions as possible.

2. In accordance with the provisions of Chapter XIV, para. 4 of the IMO International Code of Signals, vessels protected by the Geneva Conventions of 1949 and the Protocol should exhibit one or more flashing blue lights visible from any direction.

3. Medical vehicles should exhibit one or rnore flashing blue lig~hts visible from as far away as possible. The High Contracting Parties and, in particular, the Parties to the conflict which use lights of other colours should give notification of this. '

4. The recommended blue colour is obtained when its chromaticity is within the boundaries of the ICI chromaticity diagram defined by the following equations:

green boundary y = 0.65 + 0.805x white boundary y = 0.400 - x purple boundary x = 0.133 + 0.600y

The recommended flashing rate of the blue light is between sixty and one hundred flashes per minute.

Article 8

Radio signal

1. The radio signal shall consist of the urgency signal and the distinctive signal as described in the I'TU Radio Regulations (RR Articles 40 and N 40).

2. The radio message preceded by the urgency and distinctive signals mentioned in paragraph 1 šhall be transmitted in English at appropriate intervals on a frequency or frequencies specified for this purpose in the Radio Regulations, and shall convey the following data relating to the medical transports concerned:

(a) call sign or other recognized means of identification;

(b) position;

(c) number and type of vehicles;

(d) intended route;

(e) estimated time en route and of departure and arrival, as appropriate;

(f) any other information, sueh as flight altitude, guarded radio frequencies, languages used and secondary surveillance radar modes and codes.

3. In order to facilitate the communications referred to in parahgraphs 1 and 2, as well as the communications referred to in Articles 22, 23 and 25 to 31 of the Protocol, the High Contracting Parties, the Parties to a conflict, or one of the Parties to a conflict, acting in agreement or alone, may designate, in accordance with the Table of Frequency Allocations in the Radio Regulations annexed to the International Telecommunication Convention, and publish selected national frequencies to be used by them for such communications. The International Telecommunication Union shall be notified of these frequencies in accordance with procedures approved by a World Administrative Radio Conference.

Article 9

Electronic identification

1. The Secondary Surveillance Radar (SSR) system, as specif'ied in Annex 10 to the Chicago Convention on International Civil Aviation of 7 December 1944, as amended from time to time, may be used to identify and to follow the course of medical aircraft. The SSR mode and code to be reserved for the exclusive use of medical aircraft shall be established by the High Contracting Parties; the Parties to a conflict, or one of the Parties to a conflict, acting in agreement or alone, in accordance with procedures to be recommended by the International Civil Aviation Organization.

2. Protected medical transports may, for their identification and location, use standard aeronautical radar transponders and/or maritime search and rescue radar transponders.

It should be possible for protected medical transports to be identified by other vessels or aircraft equipped with secondary surveillance radar by means of a code transmitted by a radar transponder, e. g. in mode 3/A, fitted on the medical transports.

The code transmitted by the medical transport transponder should be assigned to that transport by the competent authorities and notified to all the Parties to the conflict.

3. It should be possible for medical transports to be identified by submarines by the appropriate underwater acoustic signals transmitted by the medical transports.

The underwater acoustic signal shall consist of the call sign (or any other recognized means of identification of medical transport) of the ship preceded by the single group YYY transmitted in morse on an appropriate acoustic fre= quency, e. g. 5kHz.

Parties to a conflict wishing to use the underwater acoustic identification signal described above shall inform the Parties concerned of the signal as soon as possible, and shall, when notifying the use of their hospital ships, confirm the frequency to be employed.

4. Parties to a conflict may, by special agreement between them, establish for their use a similar electronic system for the identificaton of medical vehicles, and medical ships and craft.

CHAPTER IV

COMMUNICATIONS

Article 10

Radiocommunications

1. The urgency signal and the distinctive signal provided for in Article 8 may precede appropriate radio communications by medical units and transports in the application of the procedures carried out under Articles 22, 23 and 25 to 31 of the Protocol.

2. The medical transports referred to in Articles 40 (Section II, No. 3209) and N 40 (Section III, No. 3214) of the ITU Radio Regulations may also transmit their communications by satellite systems, in accordance with the provisions of Articles 37, N 37 and 59 of the ITU Radio Regulations for the Mobile-Satellite Services.

Article 11

Use of international codes

Medical units and transports may also use the codes and signals laid down by the International Telecommunication Union, the International Civil Aviation Organization and the International Maritime Organization. These codes and signals shall be used in accordance with the standards, practices and procedures established by these Organizations.

Article 12

Other means of communication

When two-way radiocommunication is not possible, the signals provided for in the International Code of Signals adopted by the International Maritime Organization or in the appropriate Annex to the Chicago Convention on International Civil Aviation of 7 December 1944, as amended from time to time, may be used.

Article 13

Flight plans

The agreements and notifications relating to flight plans provided for in Article 29 of the Protocol shall as far as possible be formulated in accordance with procedures laid down by the International Civil Aviation Organization.

Article 14

Signals and procedures for the interception of medical aircraft If an intercepting aircraft is used to verify the identity of a medical aircraf in flight or to require it to land in accordance with Articles 30 and 31 of the Protocol, the standard visual and radio interception procedures prescribed by Annex 2 to the Chicago Convention on International Civil Aviation of 7 December 1944, as amended from time to time, should be used by the intercepting and the medical aircraft.

CHAPTER V

CIVIL DEFENCE

Article 15

Identity card

1. The identity card of the civil defence personnel provided for in Article 66, paragraph 3, of the Protocol is governed by the relevant provisions of Article 2 of these Regulations.

2. The identity card for civil defence personnel may follow the model shown in Figure 3.

3. If civil defence personnel are permitted to carry light individual weapons, an entry to that effect should be made on the card mentioned.



Article 16

International distinctive sign

1. The international distinctive sign of civil defence provided for in Article 66, paragraph 4, of the Protocol is an equilateral blue triangle on an orange ground. A model is shown in Figure 4:


2. It is recommended that:

(a) if the blue triangle is on a flag or armlet or tabard, the ground to the triangle be the orange flag, armlet or tabs.rd;

(b) one of the angles of the triangle be pointed vertically upwards;

(c) no angle of the triangle touch the edge of the orange ground.

3. The international distinctive sign shall be as large as appropriate under the circumstances. The distinctive sign shall, whenever possible, be displayed on flat surfaces or on flags visible from as many directions and from as far away as possible. Subject to the instructions of the competent autliority, civil defence personnel shall, as far as possible, wear headgear and clothing bearing the international distinctive sign. At night or when visibility is reduced, the sign may be lighted or illuminated; it may also be made of' materials rendering it recognizable by technical means of' detection.


CHAPTER VI

WORKS AND INSTALLATIONS CONTAINING DANGEROUS FORCES

Article 17

International special sign

1. The international special sign for works and installations containing dangerous forces, as provided for in Article 56, paragraph 7, of the Protocol, shall be a group of three bright orange circles of equal size, placed on the same axis, the distance between each circle being one radius, in accordance with Figure 5 illustrated below.

2. The sign shall be as large as appropriate under the circumstances. When displayed over an extended surface it may be repeated as often as appropriate under the circumstances. It shall, whenever possible, be displayed on flat surfaces or on flags so as to be visible from as many directions and from as far away as possible.

3. On a flag, the distance between the outer limits of the sign and the adjacent sides of the flag shall be one radius of a circle. The flag shall be rectangular and shall have a white ground.

4. At night or when visibility is reduced, the sign may be lighted or illuminated. It may also be made of materials rendering it recognizable by technical means of detection.

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, te Ministarstvo obrane. Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagw danom objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”.

Klasa:018-OS/93-01/29
Zagreb, 10. studenoga 1993.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora

Stjepan Mesić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.