ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) BEČKE KONVENCIJE O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE DRŽAVNE IMOVINE, ARHIVA I DUGOVA ,

Proglašavam Zakon o potvrđivanju (rafifikaciji) Bečke konvencije o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova, koji je donio ZASTUPNIČKI dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dne 10. studenoga 1993. godine.

Broj: PA4-115/1-93.
Zagreb, 18. studenoga 1993.

ZAKON O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) BEČKE KONVENCIJE O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE DRŽAVNE IMOVINE, ARHIVA I DUGOVA

Potvrđuje se (ratificira) Bečka konvencija o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova, u izvorniku na arapskom, engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Tekst Bečke konvencije o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova, na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

BEČKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE DRŽAVNE IMOVINE, ARHIVA I DUGOVA

Države stranke ove Konvencije,

uzimajući u obzir da je proces dekolanizacije izazvao duboke promjene u međunarodnoj zajednici,

uzimajući također u obzir da bi i drugi čimbenici mogli ubuduće dovesti do sukcesije država,

uvjerene, u tim okolnostima, u potrebu kodif'ikacije i progresivnog razvoja pravila o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova radi jamćenja veće pravne sigurnosti u međunarodnim odnosima,

konstatirajući da su načela slobodnog pristanka, dobre vjere i pacta sund servanda opće priznata,

ističući važnost kodifikacije i progresivnog razvoja međunarodnog prava, za što je zainteresirana cjelokupna međunarodna zajednica i što je osobito važno za jačanje mira i međunarodne suradnje,

uvjerene da su pitanja koja se odnose na sukcesiju država glede državne imovine, arhiva i dugova osobito važna za sve države,

svjesne načela međunarodnog prava utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda, kao što su načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove držcava, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve,

podsjećajući da Povelja Ujedinjenih naroda zahtijeva poštovanje teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti svake države,

imajući na umu odredbe Bečkih konvencija o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. i o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora iz 1978,

potvrdujući da će pravila i načela općega međunarodnog prava i nadalje uredivati pitanja koja nisu riješena ovom Konvencijom,

sporazumjele su se kako slijedi:

Ova. se Konvencija primjenjuje na ućinke sukcesije država glede državne imovine, arhiva i dugova.

1. U svrhe ove Konvencije:

a) “sukcesija država” znaći zamjenu jedne države drugom što se tiče odgovornosti za međunarodne odnose nekog područja,

b) “država prednica” znaći državu koju je prilikom sukcesije dri.ava zamijenila druga država,

c) “država sljednica” znači državu koja je prilikom sukcesije država zamijenila drugu državu,

d) “dan sukcesije država” znači datum kad je dri.ava sljednica zamijenila državu prednicu što se tiče odgovornosti za međunarodne odnose područja na koje se odnosi sukcesija država,

e) “novonastala nezavisna država” znaći državu sljednicu čije je područje, neposredno prije dana sukcesije država, bilo ovisno područje za ćije je međunarodne odnose bila odgovorna dri.ava prednica,

f) “treća država” znaći svaku drugu državu osim države prednice ili držaye sljednice.

2. Odredbe stavka 1. o upotrebi izraza u ovoj Konvenciji ne diraju u upotrebu tih izraza niti u smisao što im ga se može dati u unutrašnjem pravu bilo koje države.

Slučajevi sukcesije država obuhvaćeni ovom Konvencijom Ova se Konvencija primjenjuje jedino na učinke sukcesije država koja se zbiva u skladu s međunarodnim pravom i, posebice, s načelima međunarodnog prava utjelovljenima u Povelji Ujedinjenih naroda.

1. Ne dirajući u primjenu pravila izloženih u ovoj Konvenciji kojima bi ućinci sukcesije država bili podvrgnuti prema međunarodnom pravu neovisno o Konvenciji, ona se primjenjuje jedino na sukcesiju država koja se zbila nakon stupanja Konvencije na snagu, osim ako je drukćije ugovoreno.

2. Prilikom izražavanja pristanka da bude vezana ovom Konvencijom ili u bilo koje doba kasnije, država sljednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku drugu državu ugovornicu ili državu stranku Konvencije koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države sljednice, primijeniti odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu. Ćim Konvencija stupi na snagu između država koje su dale takvu izjavu ili čim bude dana izjava o prihvatu, ako je dana kasnije, odredbe Konvencije primjenjivat će se na ućinke sukcesije država od dana te sukcesije.

3. Prilikom potpisivanja ove Konvencije ili izražavanja pristanka da njome bude vezana, država sljednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku državu potpisnicu ili ugovornicu koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države sljednice, privremeno primjenjivati odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu ćim izjava o prihvatu bude dana, te će se odredbe između tih dviju država privremeno primjenjivati na učinke sukcesije država od dana te sukcesije.

4. Svaka izjava dana u skladu sa stavkom 2. ili 3. mora biti sadržana u pismenoj notifikaciji priopćenoj depozitaru, koji će obavijestiti stranke i države koje imaju pravo postati stranke ove Konvencije o primitku priopćenja te notifikacije 5 o njeztnu sadržaju.

Smatra se da ništa u ovoj Konvenciji ni u ćemu ne dira u bilo koje pitanje koje se odnosi na ućinke sukcesije država glede drugih predmeta osim onih koji su navedeni u ovoj Konvenciji.

Smatra se da ništa u ovoj Konvenciji ni u ćemu ne dira u bilo koje pitanje koje se odnosi na prava i obveze fizičkih ili pravnih osoba.

Članci ovoga dijela primjenjuju se na ućinke sukcesije država glede državne imovine države prednice.

U svrhe Članaka ovoga dijela, “državna imovina države prednice” znači imovinu, prava i interese koji su na dan sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadali toj državi.

Prelazak državne imovine države prednice povlači za sobom gašenje prava te dr'cave i nastanak prava države sljednice na državnu imovinu koja prelazi na državu sljednicu, uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela.

Ako se dotične države drukčije ne sporazumiju ili ako odgovarajuće međunarodno tijelo ne odluči drukčije, dan prelaska državne imovine države prednice je dan sukcesije država.

Uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela i ako se dotične države drukčije ne sporazumiju ili ako odgovarajuće međuna~-odno tijelo ne odlući drukčije, prelazak državne imovine države prednice na državu sljednicu vrši se bez naknade.

Sukcesija država kao takva ne utječe na imovinu, prava i interese koji se na dan sukcesije država nalaze na području države prednice i koji toga dana, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadaju trećoj državi.

Radi provedbe odredaba Članaka ovoga dijela, država prednica poduzima sve mjere za sprečavanje oštećenja ili uništenja državne imovine koja prelazi na državu sljednicu u skladu s tim odredbama.

1. Kad neka država ustupi dio svojega područja drugoj državi, prelazak državne imovine države prednice na državu sljednicu ureduje se sporazumom između njih.

2. U nedostatku takvog sporazuma:

a) nepokretna državna imovina države prednice koja se nalazi na području na koje se odnosi sukcesija država prelazi na državu sljednicu,

b) pokretna državna imovina države prednice vezana uz djelovanje držzave prednice glede područja na koje se odnosi sukcesija država prelazi na državu sljednicu.

1. Kad je država sljednica novonastala nezavisna država:

a) nepokretna dri.avna imovina države prednice koja se nalazi na području na koje se odnosi sukcesija država prelazi na državu sljednicu,

b) nepokretna imovina koja je pripadala području na koje se odnosi sukcesija država, a koja se nalazi izvan tog područja i koja je postala državna imovina države prednice u razdoblju ovisnosti, prelazi na državu sljednicu,

c) nepokretna državna imovina države prednice, osim one spomenute u točki b), koja se nalazi izvan područja na koje se odnosi sukcesija država i čijem je stvaranju ovisno područje pridonijelo, prelazi na državu sljednicu razmjerno doprinosu ovisnog područja,

d) pokretna državna imovina države prednice, vezana uz djelovanje države prednice glede područja na koje se odnosi sukcesija država, prelazi na državu sljednicu,

e) pokretna imovina koja je pripadala podrucju na kole se odnosi sukcesija država, a koja je postala držzavna imovina države prednice u razdoblju ovisnosti, prelazi na držzavu sljednicu,

f) pokretna državna imovina države prednice, osim imovine spomenute u točkama d) i e), ćijem je stvaranju ovisno područje pridonijelo, prelazi na državu sljednicu razmjerno doprinosu ovisnog područja.

2. Kad je novonastala nezavisna država stvorena od dva ili više ovisna područja, prelazak državne imovine države prednice ili država prednica na novonastalu nezavisnu državu ureduje se u skladu s odredbama stavka 1.

3. Kad ovisno područje postane dio područja neke države, osim države koja je bila odgovorna za njegove međunarodne odnose, prelazak državne imovine države prednice na državu sljednicu ureduje se u skladu s odredbama stavka 1.

4. Sporazumi sklopljeni između države prednice i novonastale nezavisne države radi uređenja sukcesije državne imovine države prednice drukčije nego primjenom stavaka 1. do 3. ne smiju povrijediti naćelo trajne suverenosti svakog naroda nad svojim bogatstvom i prirodnim izvorima.

Kad se dvije ili više država ujedine i tako stvore jednu državu sljednicu, državna imovina države prednice prelazi na državu sljednicu.

1. Kad se jedan ili više dijelova područja neke države odvoji od te države i stvori državu sljednicu, i ako se dr'ca.va prednica i država sljednica drukčije ne sporazumiju:

a) nepokretna državna imovina države prednice koja se nalazi na području na koje se odnosi sukcesija država prelazi na državu sljednicu,

b) pokretna državna imovina države prednice, vezana u djelovanje drzave prednice glede područja na koje se odnosi sukcesija država, prelazi na državu sljednicu,

c) pokretna državna imovina države prednice, osim one spomenute u točki b), prelazi na dri.avu sljednicu u pravičnom razmjeru.

2. Stavak 1. primjenjuje se kad se dio područja neke države odvoji od te države i ujedini s drugom državom. 3. Odredbe stavaka i. i 2. ne diraju ni u jedno pitanje

pravične naknade između države prednice i države sljednice, koje bi moglo nastati kao posljedica sukcesije država.

1. Kad se država raspadne i prestane postojati, a dijelovi područja države prednice stvore dvije ili više država sljednica, i ako se dotične države sljednice drukčije ne sporazumiju:

a) nepokretna državna imovina države prednice prelazi na državu sljednicu na ćijem se području nalazi,

b) nepokretna državna imovina države prednice koja se nalazi izvan njezina područja prelazi na države sljednice u pravičnim razmjerima,

c) pokretna državna imovina države prednice, vezana uz djelovanje države prednice glede onih područja na koja se odnosi sukcesija država, prelazi na dotičnu državu sljednicu, .

d) pokretna državna imovina države prednice, osim one spomenute u točki c), prelazi na države sljednice u pravičnim razmjerima.

2. Odredbe stavka 1. ne diraju ni u jedno pitanje pravične naknade između država sljednica, koje bi moglo nastati kao posljedica sukcesije država.

Članci ovoga dijela primjenjuju se na ućinke sukcesije država glede državnih arhiva države prednice.

U svrhe Članaka ovoga dijela, “držcavni arhivi države prednice” zna,če sve dokumente bilo kojega datuma ili vrste što ih je država prednica izdala ili primila u obavljanju svojih funkcija, a koji su na dan sukcesije država pripadali državi prednici prema njezinu unutrašnjem pravu i koje je ona sačuvala neposredno ili su sačuvani pod njezinim nadzorom kao arhivi u bilo koju svrhu.

Prelazak državnih arhiva države prednice povlači za sobom gašenje prava te države i nastanak prava države sljednice na dri.avne arhive koji prelaze na državu sljednicu, uz rezerw odredaba Članaka ovoga dijela.

Ako se dotične države drukčije ne sporazumiju ili ako odgovarajuće međunarodno tijelo ne odluči drukčije, dan prelaska dri.avnih arhiva države prednice je dan sukcesije država.

Prelazak državnih arhiva bez naknade

Uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela i ako se dotične države drukčije ne sporazumiju ili ako odgovarajuće međunarodno tijelo ne odluči drukčije, prelazak držcavnih arhiva države prednice na državu sljednicu vrši se bez naknade.

Sukcesija država kao takva ne utjeće na arhive koji se na dan sukcesije država nalaze na području države prednice i koji toga dana, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadaju trećoj državi.

Oćuvanje cjelovitosti dr”iavnih arhivskih fondova Smatra se da ništa u ovome dijelu ni u čemu ne dira u bilo koje pitanje koje bi moglo nastati s obzirom na oćuvanje cjelovitosti dr”zavnih arhivskih fondova države prednice.

Radi provedbe odredaba Članaka ovoga dijela, država prednica poduzima sve mjere za sprečavanje oštećenja ili uništenja državnih arhiva koji prelaze na državu sljednicu u škladu s tim odredbama.

1. Kad neka država ustupi dio svojega područja drugoj državi, prelazak državnih arhiva države prednice na državu sljednicu ureduje se sporazumom između njih.

2. U nedostatku takvog sporazuma:

a) dio državnih arhiva države prednice koji, radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država, mora biti na raspolaganju državi kojoj je dotično područje ustupljeno prelazi na državu sljednicu,

b) dio državnih arhiva države prednice, ositn dijelf spomenutog u točki a), koji se isključivo ili uglavnom odno si na područje na koje se odnosi sukcesija država prelaz na državu sljednicu.

3. Država prednica iz svojih će drzavnih arhiva priskr biti državi sljednici najbolje raspoložive dokaze koji se tiči pravnog naslova ustupljenoga područja ili njegovih grani ca, ili koji su potrebni da se razjasni značenje dokumenat: iz državnih arhiva države prednice što na državu sljednici prelaze na temelju drugih odredaba ovoga Članka.

4. Država prednica predat će dr'cavi sljednici, na za htjev i na trošak te države, odgovarajuće reprodukcije svo jih državnih arhiva koji su vezani uz interese ustupljenog: područja.

5. Država sljednica predat će državi prednici, na za htjev i na trošak te države, odgovarajuće reprodukcije državnih arhiva države prednice, koji su na dri.avu sljedncu prešli u skladu sa stavkom 1. ili 2.

1. Kad je država sljednica novonastala nezavisna država:

a) arhivi koji su pripadali području na koje se odnose sukcesija država i koji su postali državni arhivi držav prednice u razdoblju ovisnosti prelaze na novonastalu ne zavisnu državu.

b) dio državnih arhiva države prednice koji, radi redc vitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesij; država, mora biti na tom području prelazi na novonastab nezavisnu državu.

c) dio dri.a,vnih arhiva države prednice, osim dijelov spomenutih u točkama a) i b), koji se iskljućivo ili uglav nom odnosi na područje na koje se odnosi sukcesija države prelazi na novonastalu nezavisnu državu.

2. Prelazak ili odgovarajuća reprodukcija dijelov, državnih arhiva države prednice, osim onih spomenutih ~ stavku i, za koje je zainteresirano područje na koje se oc nosi sukcesija država, urectuje se sporazumom izmed Države prednice i novonastale nezavisne drzave na taka način da se svaka od tih država može, u što je moguće v ćoj mjeri i što pravičnije, okoristiti tim dijelovima državni arhiva d~iave prednice.

3. Država prednica iz svojih će državnih arhiva prisk biti novonastaloj nezavisnoj državi najbolje raspoložive d kaze koji se tiču pravnog naslova ustupljenoga područja i njegovih granica, ili koji su potrebni da se razjasni znać nje dokumenata iz dr`cavnih arhiva države prednice što n novonastalu nezavisnu državu prelaze na temelju drugi odredaba ovoga Članka.

4. Država prednica surađivat će sa di iavom sljednico u naporima za pronalaženje svih arhiva koji su pripada području na koje se odnosi sukcesija država, a koji su raz suti u razdoblju ovisnosti.

5. Stavci 1, do 4. primjenjuju se kad je novonastala neza,visna država stvorena od dva ili više ovisna područja.

6. Stavci 1. do 4. primjenjuju se kad ovisno područje postane dio područja neke države, osim države koja je bila odgovorna za njegove međunarodne odnose.

7. Sporazumi sklopljeni između dri.ave prednice i novonastale nezavisne dri,ave glede držzavnih arhiva države prednice ne smiju povrijediti pravo naroda tih država na razvoj, na informiranje o svojoj povijesti i na svoju kulturnu baštinu.

Kad se dvije ili više držzava ujedine i tako stvore jednu dri.a,vu sljednicu, državni arhivi države prednice prelaze na državu sljednicu.

1. Kad se jedan ili više dijelova područja neke države odvoji od te države i stvori državu, i ako se dr iava prednica i država sljednica drukčije ne sporazumiju:

a) dio državnih arhiva države prednice koji, radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država, mora biti na tom području prelazi na državu sljednicu,

b) dio državnih arhiva države prednice, osim dijela spomenutog u točki a), koji se izravno odnosi na područje na koje se odnosi sukcesija država prelazi na dri.avu sljednicu.

2. Država prednica iz svojih će državnih arhiva priskrbiti dri.avi sljednici najbolje raspoložive dokaze koji se tiču pravnog naslova ustupljenoga područja ili njegovih granica, ili koji su potrebni da se razjasni znaćenje dokumenata iz državnih arhiva države prednice što na državu sljednicu prelaze na temelju drugih odredaba ovoga Članka.

3. Sporazumi sklopijeni izmectu države prednice i države sljednice glede državnih arhiva države prednice ne smiju povrijediti pravo naroda tih država na razvoj, na informiranje o svojoj povijesti i na svoju kulturnu baštinu.

4. Dr'zave prednice i države sljednice predat će, na zahtjev i na trošak jedne od njih ili na osnovi razmjene, odgovarajuće reprodukcije svojih držzavnih arhiva koji su vezani uz interese njihovih odnosnih područja.

5. Odredbe stavaka 1. do 4. primjenjuju se kad se dio područja neke drža,ve odvoji od te države i ujedini s drugom državom.

1. Kad se dri.ava raspadne i prestane postojati, a dijelovi područja države prednice stvore dvije ili više država sljednica, i ako se dotične države sljednice drukćije ne sporazumiju:

a) dio dri.avnih arhiva države prednice koji, radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država, mora biti na tom području prelazi na tu državu sljednicu,

b) dio državnih arhiva države prednice, osim dijela spomenutog u točki a), koji se izravno odnosi na područje na koje se odnosi sukcesija država prelazi na tu državu sljednicu.

2. Državni arhivi države prednice, osim onih spomenutih u stavku 1, prelaze na državu sljednicu na pravićan način, vodeći raćuna o svim mjerodavnim okolnostima.

3. Svaka država sljednica iz svojega će dijela državnih arhiva države prednice priskrbiti drugoj državi sljednici ili drugim državama sljednicama najbolje raspoložive dokaze koji se tiću pravnog naslova ustupljenoga područja ili njegovih granica, ili koji su potrebni da se razjasni znaćenje dokumenata iz državnih arhiva države prednice što na tu državu ili na te dri.ave prelaze na temelju drugih odredaba ovoga Članka.

4. Sporazumi sklopljeni između dotičnih država sljednica glede državnih arhiva države prednice ne smiju povrijediti pravo naroda tih država na razvoj, na informiranje o svojoj povijesti i na svoju kulturnu baštinu.

5. Svaka će država sljednica predati svakoj drugoj državi sljednici, na zahtjev i na trošak te države ili na osnovi razmjene, odgovarajuće reprodukcije svojega dijela državnih arhiva države prednice koji su vezani uz interese područja te druge države sljednice.

Članci ovoga dijela primjenjuju se na ućinke sukcesije država glede državnih dugova.

U svrhe Članaka ovoga dijela, ndržavni dug.. znaći svaku f'inancijsku obvezu države prednice koja, u skladu s međunarodnim pravom, nastane prema drugoj državi, međunarodnoj organizaciji ili svakom drugom subjektu međunarodnog prava.

Prelazak državnih dugova povlači za sobom gašenje obve-r.a države prednice i nastanak obveza države sijednice glede državnih dugova koji prelaze na državu sljednicu, uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela

Ako se dotične države drukćije ne sporazumiju ili also odgovarajuće međunarodno tijPlo ne odlući drukćije, dan prelaska državnih dugova države prednice je dan sukcesije država.

Odsutnost ućinka sukcesije država na vjerovnike Sukcesija država kao takva ne utjeće na prava i obveze vjerovni ka.

Prijenos dijela područja neke države

1. Kad neka država ustupi dio svojega područja drugoj državi, prelazak državnog duga države prednice na državu sljednicu ureduje se sporazumom između njih.

2. U nedostatku takvog sporazuma, državni dug države prednice prelazi na državu sljednicu u pravićnom razmjeru, vodeći osobito raćuna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na državu stjednicu u odnosu na taj državni dug.

1. Kad je država sljednica novonastala nezavisna država, nijedan državni dug države prednice ne prelazi na novonastalu nezavisnu državu, osim ako sporazum između njih odreduje drukćije s obzirom na povezanost državnog duga države prednice, vezanog uz njezino djelovanje na području na koje se odnosi sukcesija država, s imovinom, pravima i interesima koji prelaze na novonastalu nezavisnu državu.

2. Sporazum spomenut u stavku 1. ne smije povrijediti načelo trajne suverenosti svakoga naroda nad svojim bogatstvom i prirodnim izvorima, niti smije njegova provedba ugroziti temeljnu ekonomsku ravnotežu novonastale nezavisne države.

Kad se dvije ili više država ujedine i tako stvore jednu državu sljednicu, državni dug države prednice prelazi na državu sljednicu.

Odvajanje dijela ili dijelova područja neke države

1. Kad se jedan ili više dijelova područja neke države . odvoji od te države i stvori državu, i ako se dri.ava prednica i država sljednica drukčije ne sporazumiju, državni dug dri.ave prednice prelazi na državu sljednicu u pravičnom razmjeru, vodeći osobito raćuna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na državu sljednicu u odnosu na taj državni dug.

2. Stavak 1. primjenjuje se kad se dio područja neke države odvoji od te države i ujedini s drugom državom.

Kad se država raspadne i prestane postojati, a dijelovi područja države prednice stvore dvije ili više država sljednica, i ako se države sljednice drukćije ne sporazumiju, državni dug države prednice prelazi na države sljednice u pravičnim razmjerima, vodeći osobito raćuna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na dri.ave sljednice u odnosu na taj državni dug.

Ako između dviju ili više stranaka ove Konvencije nastane spor o primjeni ili tumaćenju Konvencije, te će ga stranke, na zahtjev bilo koje od njih, nastojati riješiti konzultacijama i pregovorima.

Ako se spor ne riješi u roku šest mjeseci od dana kad je podnesen zahtjev spomenut u Članku 42, svaka ga stranka spora može podvrgnuti postupku mirenja navedenom u Prilogu ovoj Konvenciji, podnošenjem u tu svrhu zahtjeva glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i obavještavajući drugu stranku spora ili druge stranke spora o tom zahtjevu.

Prilikom potpisivanja ili ratifikacije ove Konvencije, ili prilikom pristupa Konvenciji, ili kasnije u svako doba, svaka država može, ako se spor ne riješi primjenom postupaka naznačenih u Člancima 42. i 43, notifikacijom depozitaru izjaviti da se taj spor može, tužbom koju podnose bilo koja stranka spora, podvrgnuti na rješavanje Međunarodnom sudu ili arbitraži, pod uvjetom da je i druga stranka spora dala istovrsnu izjavu.

Neovisno o Člancima 42, 43. i 44, ako između dviju ili više stranaka ove Konvencije nastane spor o tumačenju ili primjeni Konvencije, one mogu suglasno odlučiti da ga podvrgnu Međunarodnom sudu ili arbitraži, ili bilo kojem drugom prikladnom postupku rješavanja sporova.

Druge odredbe o rješavanju sporova koje su na snazi Ništa u Člancima 42. i 45. nije ha štetu prava ili obveza stranaka ove Konvencije prema svakoj odredbi koja je između njih na snazi, a koja se tiče rješavanja sporova.

Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje svim državama do 31. prosinca 1983. u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova Republike Austrije, a zatim, do 30. lipnja 1984, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o'ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Ova Konvencija ostaje otvorena za pristupanje svakoj državi. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

1. Ova Konvencija stupa na snagu tridesetoga dana od datuma polaganja petnaeste isprave o ratifikaciji ili pristupu.

2. Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja petnaeste isprave o ratifikaciji ili pristupu, Konvencija stupa na snagu tridesetoga dana nakon što ta država položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Izvornik ove Konvencije, koje su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski tekst jednako vjeradostojni, položit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U potvrdu toga su potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Beču, osmoga travnja tisuću devetsto osamdeset treće.

PRILOG

1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda sastavlja i vodi popis miritelja koji čine kalificirani pravnici. U tu svrhu, svaka je dri.ava Članica Ujedinjenih naroda ili stranka ove Konvencije pozvana da odredi dva miritelja i imena tako određenih osoba čine popis. Mandat miritelja, ukljućujući one koji su određeni da popune slučajno ispražnjeno mjesto, traje pet godina i može se obnoviti. Miritelji ćiji mandat istjeće nastavit će obavljati svoje funkcije, za koje će biti odabrani sukladno slijedećem stavku.

2. Kad se zahtjev podnese glavnom tajniku na temelju Članka 43, glavni tajnik iznosi spor pred komisiju za mirenje, koja se sastavlja ovako:

Država ili države koje su jedna stranka spora imenuju: a) jednog miritelja koji je državljanin te ili jedne od tih država, s popisa navedenog u stavku 1. ili iz reda drugih osoba,

b) jednog miritelja koji nije džavljanin te ili jedne od tih država, s popisa.

Država ili države koje su druga stranka spora imenuju dva miritelja na isti način. četiri miritelja koje su stranke odabrale moraju se imenovati u roku šezdeset dana od datuma kad glavni tajnik primi zahtjev.

U roku šezdeset dana od datuma posljednjeg imenovanja četiri miritelja imenuju s popisa petoga, koji će biti predsjedatelj.

Ako se imenovanje predsjedatelja ili nekog od ostalih miritelja ne obavi u gore propisanom roku za to imenovanje, izvršit će ga glavni tajnik unutar šezdeset dana od pro teka tog roka. Glavni tajnik može za predsjedatelja imenovati bilo osobu s popisa ili nekog Člana Komisije za međunarodno pravo. Svaki rok u kojemu se imenovanje mora izvršiti može se predložiti uz suglasnost stranaka spora.

Svako se ispražnjeno mjesto mora popuniti na način propisan za prvo imenovanje.

3. Komisija za mirenje sama propisuje svoj postupak. Komisija, uz pristanak stranaka spora, može pozvati svaku stranku ugovora da joj usmeno ili pismeno iznese svoje stajalište. Odluke i preporuke Komisije donose se većinom glasova njezinih pet Članova.

4. Komisija može upozoriti stranke spora na svaku mjeru koja bi mogla olakšati prijateljsko rješenje.

5. Komisija saslušava stranke, razmatra zahtjeve i prigovore te daje prijedloge strankama kako bi se postiglo prijateljsko rješenje spora.

6. Komisija podnosi izvještaj u roku dvanaest rnjeseci od njezina osnivarija. Taj se izvještaj polaže kod glavnog tajnika i dostavlja strankama spora. Izvještaj Komisije, uključujući sve zakljućke glede činjenica i pravnih pitanja koji su u njemu sadržani, ne veže stranke i samo je iznošenje preporuka, koje se podnose strankama na razmatranje radi olakšavanja prijateljskog rješenja spora.

7. Glavni tajnik pruža Komisiji pomoć i olakšice koje su joj potrebne. Trkoškove Komisije snose Ujedinjeni narodi.

VIENNA CONVENTION ON SUCCESSION OF STATES IN RESPECT OF STATE PROPERTY, ARCHIVES AND DEBTS

The States Parties to the present Convention, Considering the profound transformation of the international community brought about by the decolonization process,

Considering also that other factors may lead to cases of succession of States in the future,

Convinced, in these circumstances, of the need for the codification and progressive development of the rules rela ting to succession of States in respect of State property, archives and debts as a means for ensuring greater juridical security in international relations,

Noting that the principles of free consent, good faith and pacta sunt servanda are universally recognized, Emphasizing the importance of the codification and

progressive development of international hw which is of interest to the international community as a whole and of special importance for the strengthening of peace and international co-operation,

Believing that questions relating to succession of States in respect of State property, archives and debts are of special importance to all States,

Having in mind the principles of international law embodied in the Charter of the United Nations, such as the principles of the equal rights and self-determination of peoples, of the sovereign equality and independence of all States, of non-interference in the domestic affairs of States, of the prohibition of the threat or use of force, and of universal respect for, and observance of, human rights and fundamental freedoms for all,

Recalling that respect for the terntorial integrity and political independence of any State is required by the Charter of the United Nations,

Bearing in mind the provisions of the Vienna Conventions on the Iaw of Treaties of 1969 and on Succession of States in Respect of Treaties of 1978,

Affirming that matters not regulated by the present Convention continue to be governed by the rules and principles of general international law,

Have agreed as follows:

The present Convention applies to the effects of a succession of States in respect of State property, archives and debts.

1. For the purposes of the present Convention:

(a) >succession of States” means the replacement of the State by another in the responsibility for the international relations of territory;

(b) “predecessor State” means the State which has been replaced by another State on the occurrence of a succession of States:

(c) >successor State” means the State which has replaced another State on the occurrence of a succession of States;

(d) “date of the succession of States” means the date upon which the successor State replaced the predecessor State in the responsibility for the internatiopal relations of the territory to which the succession of States relates;

(e) “newly independent State” means a successor State the territory of which, immediately before the date of the succession of States, was a dependent territory for the international relations of which the predecessor State was responsible;

(f) >third State” means any State other than the predecessor State or the successor State.

2. The provisions of paragraph 1 regarding the use of terms in the present Convention are without prejudice to the use of' those terms or to the meanings which may be given to them in the internal law of any State.

Cases of succession of States covered by the present Convention The present Convention applies only to the effects of asuceession of States occurring in conformity with international law and, in particular, with the principles of international law embodied in the Charter of the United Nations.

Temporal application of the present Convention

1. Without prejudice to the application of any of the rules set forth in the present Convention to which the effects of a succession of States would be subject under international law independently of the Convention, the Convention applies only in respect of a succession of States which has occurred after the entry into force of the Convention except as may be otherwise agreed.

2. A successor State may, at the time of expressing its consent to be bound by the present Convention or at any time thereafter, make a declaration that it will apply the provisions of the Convention in respect of its own succession of Siates which has occurred before the entry into force of the Convention in relation to any other contracting State or State Party to the Convention which makes a declaration accepting the declaration of the successor State. Llpon the entry into force of the Convention as between the States making the declarations or upon the making of the declaration of acceptance, whichever occurs later, the provisions of the Convention shall apply to the effects of the succession of States as from the date of that succession of States.

3. A successor State may at the time of signing or of expressing its consent to be bound by the present Convention make a declaration that it will apply the provisions of the Convention provisionally in respect of its own succession of States which has occurred before the entry into force of the Convention in relation to any other signatory or contracting State which makes a declaration accepting the declaration of the successor State; upon the making of the declaration of acceptance, those provisions shall apply provisionally to the effects of the succession of States as between those two States as from the date of that succession of States.

4. Any declaration made in accordance with paragraph 2 or 3 sha)7 be centained in a written notification communicated to the depositary, who shall inform the Parties and the States entitled to become Parties to the present Convention of the communication to him of that notification and of its terms.

Nothing in the present Convention shall be considered as prejudging in any respect any question relating to the effects of a succession of States in respect of matters other than those provided for in the present Convention.

Rights and obligations of natural or juridical persons Nothing in the ~resent Convention shall be considered as prejudging in any respect any question relating to the rights and obligations of natural or juridical persons.

The articles in the present Part apply to the effects of a succession of States in respect of State property of the predecessor State.

For the purposes of the articles in the present Part, “State property of the predecessor State” means property, rights and interests which, at the date of the succession of States, were, according to the internal law of the predecessor State, owned by that State.

The passing of State property of the predecessor State entails the extinction of the rights of that State and the arising of the rights of the successor State to the State property which passes to the successor State, subject to the provisions of the articles in the present Part.

Unless otherwise agreed by the States concerned or decided by an appropriate international body, the date of the passing of State property of the predecessor State is that of the succession of States.

Part and unless otherwise agreed by the States concerned or decided by an appropriate international body, the passing of State property of the predecessor State to the suc- , cessor State shall take place without compensation.

A succession of States shall not as such affect property, rights and interests which, at the date of the succession of States, are situated in the territory of the predecessor State and which, at that date, are owned by a third State according to the internal law of the predecessor State.

For the purpose of the implementation of the provisions of the articles in the present Part, the predecessor State shall take all measures to prevent damage or destruction to State property which passes to the successor State in accordance with those provisions. ,

When part of the territory of a State is transferred by that State to another State, the passing of State property of the predecessor State to the successor State is to be settled by agreement between them.

2. In the absence of such an agreement:

(a) immovable State property of the predecessor State situated in the territory to which the succession of States relates shall pass to the successor State;

(b) movable State property of the predecessor State connected with the activity of the predecessor State in res,pect of the terntory to which the succession of States relates shall pass to successor State.

1. When the successor State is a newly independent State:

(a) immovable State property of the predecessor State situated in the territory to which the successin of States relates shall pass to the successor State;

(b) immovable property, having belonged to the territory to which the succession of States relates, situated outside it and having become State property of the predecessor State during the period of dependence, shall pass'to the successor State;

(c) immovable State property of the predecessor State other than that mentioned in subparagraph (b) and situated outside the territory to which the succession of States relates, to the creation of which te dependent terntory has contributed, shall pass to the successor State in proportion to the contribution of the dependent terntory;

(d) movable State property of the predecessor State connected with the activity of the predecessor State in respect of the territory to which the succession of States relates shall pass to the successor State;

(e) movable property, having belonged to the territory to which the succession of States relates and having become State property of the predecessor State during the period of dependence, shall pass to the successor State;

(f) movable State property of the predecessor State, other than the property mentioned in subparagraphs (d) and (e), to the creation of which the dependent territory has contributed, shall pass to the successor State in proportion to the contribution of the dependent territory.

2. When a newly independent State is formed from two on more dependent territories, the passing of the State properry of the predecessor State or States to the newly independent State shall be determined in accordance with the provisions of paragraph 1.

3. When a dependent territory becomes part of the territory of a State, other than the State which was responsible for its international relations, the passing of the State property of the predecessor State to the successor State shall be determined in accordance with the provisions of paragrph 1.

4. Agreements concluded between the predecessor State and the newly independent State to determine succession to State property of the predecessor State otherwise than by the application of paragraphs i to 3 shall not infrigne the principle of the permanent sovereignty of every people over its wealth and natural resources.

When two or more States unite and so form one successor State, the State property of the predecessor States shall pass to the successor State.

1. When part or parts of the territory of a State separate from that State and form a successor State, and unless the predecessor State and the successor State otherwise agree:

(a) immovable State property of the predecessor State situated in the territory to which the succession of States relates shall pass to the successor State;

(b) movable State property of the predecessor State connected with the activity of the predecessor State in respect of the territory to which the succession of States relates shall pass to the successor State;

(c) movable State property of the predecessor State, other than that mentioned in subparagraph (b), shall pass to the successor State in an equitable proportion.

2. Paragraph 1 applies when part of the territory of a State separates from that State and unites with another State.

3. The provisions of paragraphs 1 and 2 are without prejudice to any question of equitable compensation as between the predecessor State and the successor State that may arise as a result of a succession of States.

1. When a State dissolves and ceases to exist and the parts of the territory of the predecessor State form two or more successor States, and unless the successor States concerned otherwise agree:

(a) immovable State property of the predecessor State shall pass to the successor State in the territory of which it is situated;

(b) immovable State property of the predecessor State situated outside its territory shall pass to the successor States in equitable proportions;

(c) movable State property of the predecessor State connected with the activity of the predecessor State in respect of the territories to which the succession of States relates shall pass to the successor State concerned;

(d) movable State property of the predecessor State, other than that mentioned in subparagraph (c), shall pass to the successor States in equitable proportions.

2. T'he provisions of paragraph 1 are without prejudice to any question of equitable compensation among the successor States that may arise as a result of a succession of States.

The articles in the present Part apply to the effects of a succession of States in respect of State archives of the predecessor State.

For the purposes of the articles in the present Part, “State archives of to predecessor State” means all documents of whatever date and kind, produced or received by the predecessor State in the exercise of its functions which,

at the date of the succession of States, belonged to the predecessor State according to its internal law and were preserved by it directly or under its control as archives for whatever purpose.

The passing oi' State archives of the predecessor State entails the extinction of the rights of that State and the arising of the rights of the successor State to the Stat.e archives which pass to the successor State, subject to the provisions of the articles in the present Part.

Unless otherwise agreed by the States concerned or decided by an appropriate international body, the date of the passing of State archives of the predecessor State is that of the succession of States.

Part and unless otherwise agreed by the States concerned or decided by an appropriate international body, the passing of State archives of the predecessor State to the successor State shall take place without compensation.

A succession of States shall not as such af'fect archives which, at the date of' the succession of States, are situated in the territory of the predecessor State and which, at that date, are owned by a third State according to the internal law of the predecessor State.

Preservation of the integral character of groups of State archives Nothing in the present Part shall be considered as prejudging in any respect any question that might arise by reason of the preservation of the integral character of groups of State archives of the predecessor State.

For the purpose of the implementation of the provisions of the articles in the present Part, the predecessor State shall take all measures to prevent damage or destruction to State archives which pass to the successor State in accordance with those provisions.

1. When part of the territory of a State is transferred by that State to another State, the passing of State archives of the predecessor State to the successor State is to be settled by agreement between them.

2. In the absence of such an agreement:

(a) the part of State archives of the predecessor State, which for normal administration of the territory to which the succession of' States relates should be at the disposal of the State to which the territory concerned is transferred, shall pass to the successor State;

(b) the part of State archives of the predecessor State, other than the part mentioned in subparagraph (a), that relates exclusively or principally to the territory to which the succession of States relates, shall pass to the successor State.

3. The predecessor State shall provide the successor State with the best available evidence from its State archives which bears upon title to the territory of the transferred territory or its boundaries, or which is necessary to clarify the meaning of documents of State archives of the predecessor State which pass to the successor State pursuant to other provisions of the present article.

4. The predecessor State shall make available to the successor State, at the request and at the expense of that State, appropriate reproductions of its State archives connected with the interests of the transferred territory.

5. The successor State shall make available to the predecessor State, at the request and at expense of that State, appropriate reproductions of State archives of the predecessor State which have passed to the successor State in accordance with paragraph 1 or 2.

1. When the successor State is a newly independent State:

(a) archives having belonged to the territory to which the succession of States relates and having become State archives of the predecessor State during the period of dependence shall pass to the newly independent State;

(b)the part of State archives of the predecessor State, which for normal administration of the territory to which the succession of States relates should be in that territory, shall pass to the newly independent State;

(c) the part of State archives of the predecessor State, other than the parts mentioned in subparagraphs (a) and (b), that relates exclusively or principally to the territory to which the succession of States relates, shall pass to the newly independent State.

2. The passing or the appropriate reproduction of parts of the State archives of the predecessor State, other than those mentioned in paragraph i, of interest to the territory to which the succession of States relates, shall be determined by agreement between the predecessor State and the newly independent State in such a manner that each of those States can benefit as widely and equitably as possible from those parts of the State archives of the predecessor State.

3. The predecessor State shall provide the newly independent State with the best available evidence from its State archives which bears upon title to the territory of the newly independent State or its boundaries, or which is necessary to clarify the meaning of documents of State archives of the predecessor State which pass to the newly independent State pursuant to other provisions of the present article.

4. The predecessor State shall co-operate with the successor State in efforts to recover any archives which, having belonged to the territory to which the succession of States relates, were dispersed during the period of dependence.

5. Paragraphs i to 4 apply when a newly independent State is formed from two or more dependent territories.

6. Paragraphs 1 to 4 apply when a dependent territory becomes part of the territory of a State other than the State which was responsible for its international relations.

7. Agreements concluded between the predecessor State and the newly independent State in regard to State archives of the predecessor State shall not infringe the r~ight of the peoples of those States to development, to information about their history, and to their cultural heritage.

When two or more States unite and so form one successor State, the State archives of the predecessor States shall pass to the successor State.

1. When part or parts of the territory of a State separate from that State and form a State, and unless the predecessor State and the successor State otherwise agree:

(a) the part of State archives of the predecessor State, which for normal administration of the territory to which the succession of States relates should be in that territory, shall pass to the successor State;

(b) the part of State archives of the predecessor State, other than the part mentioned in subparagraph (a), that relates directly to the territory to which the succession of States relates, shall pass to the successor State.

2. The predecessor State shall provide the successor State with the best available evidence from its State archives which bears upon title to the terrritory of the successor State or its boundaries, or which is necessary to clarify the meaning of documents of State archives of the predecessor State which pass to the successor State pursuant to other provisions of the present article.

3. Agreements concluded between the predecessor State and the successor State in regard to State archives of the predecessor State shall not infringe the right of the peoples of those States to deve'.opment, to information about their history and to their cultural heritage.

4. The predecessor and successor States shall, at the request and at the expense of one of them or on an exchange basis, make available appropriate reproductions of their State archives connected with the interests of their respective territories.

5. T'he provisions of paragraphs 1 to 4 apply when part of the territory of a State separates from that State and unites with another State.

1. When a State dissolves and ceases to exist and th parts of the territory of the predecessor 5tate form two 0 more successor States, and unless the successor States concerned other~wise agree:

(a) the part of the State archives of the predecessor Sta~ te which should be in the territory of a successor State for normal administration of its territory shall pass to tha successor State;

(b) the part of the State archives of the predecessor Sta te, other than the part mentioned in subparagraph (a), tha relates directly to the territory of a successor State shal pass to that successor State.

2. The State archives of the predecessor State other than those mentioned in paragraph 1 shall pass to the successor States in an equitable manner, taking into account all relevant circumstances.

3. Each successor State shall provide the other successor State or States with the best available evidence from its part of the State archives of the predecessor State which bears upon title to the territories or boundaries of that other successor State or States, or which is necessary to clarify the meaning of documents of State archives of the predecessor State which pass to that State or States pursuant to other provisions of the present article.

4. Agreements concluded between the successor States concerned in regard to State archives of the predecessor State shall not infringe the right of the peoples of those States to development, to inf'ormation about their history and to their cultural heritage.

5. Each successor State shall make available to any other Successor State, at the request and at the expense of that State or on an exchange basis, appropriate reproductions of its part of the State archives of the predecessor State connected with the interests of the territory of that other successor State.

The articles in the present Part apply to the eff'ects of a succession of States in respect of State debts.

For the purposes of the a:-ticles in the present Part, “State debt” means any financial obligation of a predecessor State arising in conformity with international law towards another State, an international organization or any other subject of international law.

The passing of State debts entails the extinction of' the obligations of the predecessor State and the arising of the obligations of the successor State in respect of the State debts which pass to the successor State, subject to the provisions of the articles in the present Part.

Unless otherwise agreed by the States concerned or decided by an appropriate international body, the date of the passing of State debts of the predecessor State is that of the succession of States.

Absence of effect of a succession of States on creditors A succession of States does not as such affect the rights and obligations of creditors.

1. When part of the territory of a State is transferred by that State to another State, the passing of the State debt of the predecessor State to the successor State is to be settled by agreement between them.

2. In the absence of such an agreement, the State debt of the predecessor State shall pass to the successor State in an equitable proportion, taking into account, in particular, the property, rights and interests whichs pass to the successor State in relation to that State debt.

1. When the successor State is a newly independent State, no State debt of the predecessor State shall pas to the newly independent State, unless an agreement between them provides otherwise in view of the link between the State debt of the predecessor State connected with its activity in the territory to which the succession of States relates and the property, rights and interests which pass to the newly independent State.

2. The agreement referred to in paragraph 1 shall not infringe the principle of the permanent sovereignty of every people over its wealth and natural resources, nor shall its implementation endanger the fundamental economic equilibria of the newly independent State.

When two or more State unite and so form one successor State, the State debt of the predecessor States shall pass to the successor State.

1. When part or parts of the territory of a State separate from that State and form a State, and unless the predecessor State and the successor State otherwise agree, the State debt of the predecessor State shall pass to the successor State in an equitable proportion, taking into account, in particular, the property, rights and interests which pass to the successor State in relation to that State debt.

2. Paragraph 1 applies when part of the territory of a State separates from that State and unites whith another State.

When a State dissolves and ceases to exist and the parts of the territory of the predecessor State form two or more successor States, and unless the successor States otherwise agree, the State debt of the predecessor State shall pass to the successor States in equitable proportions, taking into account, in particular, the property, rights and interests which pass to the successor States in relation to that State debt.

If a dispute regarding the interpretation or application of the present Convention arises between two or more Parties to the Convention, they shall, upon the request of any of them, seek to resolve it by a process of consultation and negotiation.

date on which the request referred to in article 42 has been made, any party to the dispute may submit it to the conciliation procedure specified in the Annex to the present Convention by submitting a request to that effect to the Secretary-General of the United Nations and informing the other party or parties to the dispute of the request.

Any State at the time of signature or ratification of the present Convention or accession thereto or at any time thereafter, may, by notification to the depositary, declare that, where a dispute has not been resolved by the application of the procedures referred to in articles 42 and 43, that dispute may be submitted for a decision to the International Court of Justice by a written application of any party to the dispute, or in the alternative to arbitration, provided that the other party to the dispute has made a like declaration.

Settlement by common consent Notwithstanding articles 42, 43 and 44, if a dispute regarding the interpretation or application of the present Convention arises between two or more Parties to the Convention, they may by common consent agree to submit it to the International Court of Justice, or to arbitration, or to any other appropriate procedure for the settlement of disputes.

Other provisions in force for the settlement of disputes Nothing in articles 42 to 45 shall affect the rights or obligations of the Parties to the present Convention under any provisions in force binding them with regard to the settlement of disputes.

The present Convention shall be open for signature by all States until 31 December 1983 at the Federal Ministry for Foreign Affairs of the Republic of Austria, and subsequently, until 30 June 1984, at United Nations Headquarters in New York.

instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Accesion The present Convention shall remain open for accession by any State. T'he instruments of accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

1. The present Convention shall enter into force on the thirtieth day following the date of deposit of the fifteenth instrument of ratification or accession.

2. For each State ratifying or acceding to the Convention after the deposit of the fifteenth instrument of ratification or accession, the Convention shall enter into force on the thirtieth day after deposit by such State of its instrument of ratification or accession.

The original of the present Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

In witness whereof the undersigned Plenipotentiaries, being duly authorized thereto by their respective Governments, have signed the present Convention.

Done at Vienna this eighth day of April, one thousand nine hundred and eighty-three.

ANNEX 1. A list of conciliators consisting of qualified jurists shall be drawn up and maintained by the Secretary-General of the United Nations. To this end, every State which is a Member of the United Nations or a Party to the present Convention shall be invited to nominate two conciliators, and the names of the persons so nominated shall constitute the list. The term of a conciliator, including that of any conciliator nominated to fill a casual vacancy, shall be five years and may be renewed. A conciliator whose term expires shall continue to fulfil any function for which he shall have been chosen under the following paragraph.

When a request has been made to the Secretry-General under article 43, the Secretary-General shall bring the dispute before a conciliation commission constituted as follows:

The State or States Constituting one of the parties to the dispute shall appoint:

(a) one conciliator of the nationality of that State or of one of those States, who may or may not be chosen from the list referred to in paragraph 1; and

(b) one conciliator not of the nationality of that State or of any of those States, who shall be chosen from the list. T'he State or States constituting the other party to the

dispute shall appoint two conciliators in the same way. T'he four conciliators chosen by the parties shall be appointed within sixty days following the date on which the Secretary-General receives the request.

The four conciliators shall, within sixty days following the date of the appointment of the last of them, appoint a fifth conciliator chosen from the Iist, who shall be chairman.

If the appointment of the chairman or of any of the other conciliators has not been made within the period prescribed above for such appointment, it shall be made by the Secretary-General within sixty days following the expiry of that period. The appointment of the chairman may be I made by the Secretary-General either from the list or from the membership of the International Law Commission. Any of the periods within which appointments must be made may be extended by agreement between the parties to the dispute.

Any vacany shall be filled in the manner prescribed for the initial appointment.

3. The Conciliation Commission shall decide its own procedure. The Commission, with the consent of the parties to the dispute, may invite any Party to the present Convention to submit to it its views orally or in writing. Decisions and recommendations of the Commission shall be made by a majority vote of the five members.

4. The Commission may draw the attention of the parties to the dispute to any measures which might facilitate an amicable settlement.

5. The Commission shall hear the parties, examine the claims and objections, and make proposals to the parties with a view to reaching an amicable settlement of the dispute.

6. The Commission shall report within twelve months of its constitution. Its report shall be deposited with the Secretary-General and transmitted to the parties to the dispute. The report of the Commission, including any conclusions stated therein regarding the facts or questions of law, shall not be binding upon the parties and it shall have no other character than that of recommendations submitted for the consideration of the parties in order to facilitate an amicable settlement of the dispute.

7. The Secretary-General shall provide the Commission with such assistance and facilities as it may require. The expenses of the Commission shall be borne by the United Nations.

Za provedbu ovoga Zakona nadleian je Ured Vlade Republike Hrvatske za provođenje projekta sukcesije. Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama” - međunarodni ugoveri".

Klasa: 018-05/93-01 /33
Zagreb, 10. studenoga 1993.