ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju Članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Zakona o potvrđivanju (ratifikaciji) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju

Proglašavam Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju, kojeg je donio ZASTUPNIČKI dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 29. srpnja 1993. godine.

Broj: PA4-78/1-93.
Zagreb, 5. kolovoza 1993.

ZAKON

o potvrđivanju (ratifikaciji) ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju Članak l.

Potvrđuje (ratificira) se ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju potpisan u Zagrebu i 1. ožujka 1993. godine u izvorniku na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju

U želji za uredivanjem međusobnih odnosa na području socijalnog osiguranja dogovorile su se, sklopiti sljedeći Ugovor:

(1) U ovom Ugovoru znaće izrazi

1. “Hrvatska”

Republiku Hrvatsku,

"Austrija”

Republiku Austriju,

2. "Državljanin”

u odnosu na Hrvatsku hrvatskog državljanina,

u odnosu na Austriju austrijskog držvljanina,

3. “Pravni propisi"

zakone, uredbe i statute koji se odnose na grane

socijalnog osiguranja u Članku 2. stavku 1,

4. "Nadležna vlast"

u odnosu na Hrvatsku

ministre kojima je povjerena primjena pravnih propisa navedenih u Članku 2. stavku 1. točki 2.,

u odnosu na Austriju

savezne ministre kojima je povje rena primjena pravnih propisa navedenih u Članku 2. stavku 1. točki 1;

5. “Nositelj “

ustanovu ili državnu službu kojoj je povjerena provedba pravnih propisa ili dijela tih propisa navedenih u Članku 2. stavku 1,

6. "Nadležni nositelj"

nositelja kod kojega je osigurana neka osoba u ćasu podnošenja za,htjeva za davanje ili kod kojega ostvaruje ili bi mogla ostvarivati pravo na davanje, kad bi prebivala na području države ugovornice u kojoj je u posljednje vrijeme bila osigurana,

7. “Član obitelji”

Člana obitelji, prema pravnim propisima one države ugovornice u kojoj ima svoje sjedište nositelj na ćiji bi se teret isplaćivala davanja,

8. “Mirovinski staž”

staž osiguranja i izjednaćeni staž, koji se takvim smatra prema pravnim propisima obiju država ugovornica,

9. "Novčano davanje” , "renta" ili "mirovina"

neko novčano davanje, rentu ili mirovinu uključujući sve njihove dijelove iz javnih sredstava, sve doplatke, svote povećanja i dodatke kao i kapitalne otpremnine,

10. "Obiteljska pripomoć”

u odnosu na Hrvatsku doplatak za djecu u odnosu na Austriju obiteljsku pripomoć

(2) U ovom Ugovoru ostali izrazi imaju ono znaćenje koje im pripada prema dotičnim pravnim propisima.

(1) Ovaj se Ugovor odnosi

1. na austrijske pravne propise o:

a) zdravstvenom osiguranju,

b) osiguranju za slučaj nesreće na poslu,

c) mirovinskom osiguranju s izuzetkom posebnog osiguranja za bilježništvo,

d) novčanoj naknadi zbog nezaposlenosti, e) obiteljskoj pripomoći,

2. na hrvatske pravne propise o:

a) zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

b) mirovinskom i invalidskom osiguranju,

c) osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

d) doplatku za djecu.

(2) Ako stavci 3. i 4. ne odreduju drugaćije, ovaj se Ugovor odnosi na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjavaju pravne propise oznaćene u stavku 1.

(3) Ovaj se Ugovor ne odnosi na pravne propise o nekom novom sustavu ili o nekoj novoj grani socijalnog osiguranja, niti na sustav za žrtve rata niti ratnih posljedica.

(4) Pravni propisi, koji proizlaze iz međudr~avnih ugovora s trećim državama ili služe njihovoj provedbi, ne uzimaju se u obzir u odnosima između država ugovornica, ako ne sadrže propise o reguliranju tereta osiguranja.

Ovaj Ugovor vrijedi:

a) za, osobe na koje se primjenjuju ili su se primjenjivali pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica;

b) za druge osobe, ukoliko njihova prava potječu od osoba navedenih pod a).

U primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice izjednaćeni su njezini državljani s državljanima druge države ugovornice, ukoliko ovaj Ugovor ne odreduje drugačije.

Ako ovaj Ugovor ne odreduje drugaćije ne smiju se mirovine, rente i druga novčana davanja, osim davanja za slućaj nezaposlenosti, na koja postoji pravo prema pravnim propisima jedne države ugovornice, smanjivati, mijenjati, staviti u mirovanje, oduzeti ili plijeniti, zbog toga jer korisnik prebiva na području druge države ugovornice.

Obvezatno osiguranje neke osobe koja obavlja neku djelatnost odreduje se prema pravnim propisima države ugovornice na čijem se području posao obavlja, ako Članci 7. i 8. ne odreduju drugaćije. Ovo vrijedi i za obavljanje neke nesamostalne djelatnosti i onda, kada je prebivalište radnika ili sjedište poslodavaca na području druge države ugovornice.

(1) Ako poduzeće sa sjedištem na području jedne države ugovornice pošalje radnika na područje druge države ugovornice, tada se do kraja 24. kalendarskog mjeseca nakon odlaska radnika primjenjuju i nadalje pravni propisi prve države ugovornice, kao da je još uvijek zaposlen na njezinom području.

(2) Ako se radnik nekog zrakoplovnog poduzeća, sa sjedištem na području jedne države ugovornice, iz tog područja pošalje na područje druge države ugovornice, tada se i nadalje primjenjuju pravni propisi prve države ugovornice, kao da je još uvijek zaposlen na njezinom području.

(3) Posada nekog broda kao i druge osobe koje nisu samo privremeno zaposlene na nekom brodu, obuhvaćene su pravnim propisima one države ugovornice pod čijom zastavom brod plovi.

(4) Za. radnike zaposlene u javnim upravnim sluibama, koji se šalju iz jedne države ugovornice u drugu, vrijede pravni propisi one države ugovornice iz koje su poslani.

(1) Diplomati i Članovi diplomatskog osoblja oslobodeni su, s obzirom na svoju sluibu za državu iz koje dolaze, od primjene pravnih propisa, koji vrijede u državi dolaska, s izuzetkom stavka 4.

(2) a) Izuzeće od prirnjene propisa predviđeno stavkom 1. vrijedi i za Članove upravnog i tehničkog osoblja misije kao i za Članove službenoga kućnog osoblja misije, koji nisu državljani zemlje dolaska niti u njoj stalno prebivaju.

b) Iznimno od odredbe slova a) mogu Članovi upravnog i tehničkog osoblja misije, koji su državljani zemlje odakle dolaze a koji stalno prebivaju u zemlji dolaska, u roku od 3 mjeseca, nakon stupanja na snagu Ugovora, odnosno nakon poćetka zaposlenja, izabrati primjenu pravnih propisa zemlje iz koje su poslani.

(3) Izuzeće od primjene propisa predviđeno u stavku 1. vrijedi i za privatne kućne namještenike koji su iskljućivo zaposleni kod nekog diplomata ili kod nekog Člana diplomatskog osoblja, ako

a) nisu državljani zemlje dolaska niti su u njoj stalno nastanjeni, a

b) obuhvaćeni su pravnim propisima koji vrijede u zemlji iz koje su došli ili u nekoj trećoj zemlji.

(4) Zapošljava li neki diplomat ili Član diplomatskog osoblja osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće od propisa predviđeno u stavku 3., duian je priDržavati se pravnih propisa koji vrijede za poslodavce u državi dolaska.

(5) Stavci od 1. do 4. jednako vrijede i za Članove konzularnih zastupstava kao i za Članove kućnog osoblja koji su isključivo u njihovoj službi.

(1) Na zajednički zahtjev radnika i njegova poslodavca nadleine vlasti obiju Država ugovornica mogu sporazumno dogovoriti iznimke od Članka e. do S., pri čemu treba uzeti u obzir vrstu i okolnosti zaposlenja.

(2) Ako za nekog radnika iz stavka i. vrijede pravni propisi jedne države ugovornice, premda je zaposlen na području druge države ugovornice, tada se pravni propisi primjenjuju tako kao da je zaposlenje na području prve države ugovornice.

ODJELJAK III. Posebne odredbe

Ako je neka osoba stekla mirovinski stai prema pravnim propisima obiju Država ugovornica, on se zbraja za stjecanje prava na neko davanje i za trajanje tog davanja, ukoliko se ne odnosi na isto razdoblje.

(i) Osoba koja ispunjava uvjete za ostvarivanje nekog prava prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ili bi ih ispunjavala kad bi boravila na području te države, prima

a) za vrijeme stalnog boravka na području druge države ugovornice, na teret nadleinog nositelja davanja u naravi od nositelja u svojem mjestu prebivanja, prema pravnim propisima koji vrijede za toga nositelja,

b) za vrijeme privremenog boravka na području druge države ugovornice na teret nadleinog nositelja davanja u naravi od nositelja u svojem mjestu boravka prema pravnim propisima koji vrijede za toga nositelja, ako stanje osobe zahtijeva neodloino odobrenje takvih davanja.

(2) U siučaju stavka 1. odobravanje proteza, tjelesnih pomagala veće vrijednosti i drugih značajnih davanja u naravi ovisi o suglasnosti nadleinog nositelja, osim ako se na odobrenje toga davanja ne može čekati, a da se ozbiljno ne ugrozi iivot ili zdravlje dotične osobe.

(3) U slučaju iz stavka i. novčana davanja odobrava nadleini nositelj, prema pravnim propisima koji vrijede za njega.

(4) Prethodni se stavci jednako primjenjuju na Članove obitelji osoba obuhvaćenih stavkom 1.

(5) Ako prema pravnim propisima jedne države ugo-_ vornice visina novčanih davanja ovisi o broju Članova obitelji, tada nadleini nositelj uzima u obzir i one Članove obitelji koji prebivaju na području druge države ugovornice.

(1) Na korisnike mirovina iz mirovinskog osiguranja dr~a.va ugovornica primjenjuju se propisi o zdravstvenom osiguranju umirovljenika one dria,ve ugovornice na ćijem području korisnik mirovine prebiva. Pri tom se pri priznavanju prava na mirovinu samo prema pravnim propisima druge države ugovornice ta mirovina smatra kao mirovina prve drža,ve ugovornice.

(2) Stavak 1. jednako vrijedi i za podnositelja zahtjeva za mirovinu.

U slučajevima iz Članka 11. stavka 1. i Članka 12. stavka 1. druga rečenica davanja odobrava:

u Hrvatskoj mjesno ovlaštena ispostava Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske,

u Austriji područna bolesnička blagajna koja dolazi u obzir za dotičnu osobu prema prebivalištu.

(1) Nadležni nositelj naknaduje nositelju u mjestu prebivanja svote utrošene prema Članku 11. i Članku 12. stavku 1. druga rečenica s izuzetkom administrativnih troškova.

(2) Nadležne vlasti mogu radi administrativnog pojednostavljenja ugovoriti da se za sve slučajeve ili određene grupe slučajeva, umjesto pojedinačnog obračuna troškova, primjenjuju paušalne isplate.

(1) Osoba koja zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na davanje u naravi prema pravnim propisima jedne drTa,ve ugovornice, prima za vrijeme boravka na području druge drža,ve ugovornice, na teret nadležnog nositelja, davanja u naravi od nositelja u svojem mjestu stanovanja, prema pravnim propisima koji vrijede za toga nositelja. Jednako se primjenjuje Članak 11. stavak 2.

(2) U slučajevima iz stavka 1. davanja u naravi odobrava:

u Hrvatskoj

mjesno nadležna ispostava Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske

u Austriji

područna bolesnička blagajna koja dolazi u obzir prema prebivalištu korisnika ili neki nositelj za slućaj nesreće na poslu.

(3) Za naknadu troškova prema stavku 1. jednako se primjenjuje

Ako osoba s prebivalištem u jednoj od država ugovornica, na temelju važećeg ugovora o radu, radi stupanja na posao putuje u drugu drTa,vu ugovornicu bez prekida, najkraćim putem i na putu u mjesto rada doživi nesreću, naknadu snosi nositelj te drža,ve ugovornice u skladu s pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposleni doživi pri povratku u državu prebivališta, neposredno nakon proteka ugovora o zaposlenju na temelju kojega je putovao u drugu državu ugovornicu.

(1) Ako priznavanje prava na davanje za neku profesionalnu bolest, prema pravnim propisima jedne države ugovornice ovisi o tome je li bolest prvi put liječnički utvrdena na području te države ugovornice, smatra se da je ovaj uvjet ispunjen ako je dotična bolest prvi put utvrdena na području druge države ugovornice.

(2) Ako pravni propisi jedne države ugovornice predvidaju da se davanja za neku profesionalnu bolest odobravaju jedino ako je djelatnost koja može uzrokovati bolest obavljana u nekom minimalnom razdoblju, tada nadležni nositelj te države ugovornice, ako je to potrebno, uzima u obzir razdoblje obavljanja takve djelatnosti za vrijeme kojeg su vrijedili propisi druge države ugovornice.

(1) Ako postoji pravo na naknadu zbog profesionalne bolesti prema pravnim propisima obiju država ugovornica, tada se davanja ostvaruju samo prema pravnim propisima one države ugovornice na ćijem je području posljednji put obavljana djelatnost, koja je mogla uzrokovati takvu profesionalnu bolest, ukoliko dotična osoba ispunjava uvjete predviđene ovim pravnim propisima.

(2) Ako je neka osoba, koja boluje od profesionalne bolesti, primala ili prima davanje na teret nositelja jedne države ugovornice i ako, nakon što je prema pravnim propisima druge države ugovornice obavljala djelatnost koja je mogla uzrokovati profesionalnu bolest, zatraži zbog pogoršanja naknadu od nositelja druge države ugovornice, tada nositelj prve države ugovornice i nadalje snosi troškove davanja, bez obzira na pogoršanje, prema pravnim propisima koji vrijede za njega; nadležni nositelj druge države ugovornice odobrava davanje u visini razlike između davanja koje bi pripadalo nakon pogoršanja i davanja koje bi pripadalo prema njegovim pravnim propisima prije pogoršanja, da je bolest bila nastupila prema tim pravnim propisima.

(1) Ako je neka osoba stekla mirovinski staž prema pravnim propisima obiju država ugovornica, tada se taj staž zbraja radi stjecanja, održavanja ili ponovnog priznanja nekog prava na davanje, ukoliko se ne odnosi na isto razdoblje. U kojem opsegu i na koji se način mirovinski staž uzima u obzir, odreduje se prema pravnim propisima one države ugovornice u čijem je osiguranju taj staž ostvaren.

(2) Ako priznavanje prava na određena davanja, prema pravnim propisima jedne države ugovornice ovisi o navršenom mirovinskom stažu u nekom zvanju, za koje postoji posebni sustav, ili u nekoj određenoj struci, ili na nekom određenom poslu, tada se za odobrenje tih davanja uzima u obzir jedino mirovinski staž prema pravnim propisima druge države ugovornice, ako je ostvaren u odgovarajućem sustavu, odnosno, ako takav sustav ne postoji, u istoj struci ili na istom poslu.

(1) Ako neka osoba koja je ostvarila mirovinski staž prema pravnim propisima obiju država ugovornica ili Članovi njezine obitelji podnesu zahtjev za ostvarivanje nekog prava, davanje se utvrduje na sljedeći način:

a) nositelj svake države ugovornice utvrduje prema svojim pravnim propisima, ispunjava li dotična osoba uvjete za ostvarivanje prava na davanje prema ovim propisima, uzimajući u obzir zbroj mirovinskog staia predviđen Člankom 19,

b) ako postoji pravo na davanje, tada svaki nositelj koji dolazi u obzir, izraćunava najprije teoretsku svotu davanja, koja bi pripadala kada bi sav stai, koji se uzima u obzir prema pravnim propisima obiju Država ugovornica, dolazio u obzir iskljućivo prema njegovim pravnim propisima. Ako svota davanja ne ovisi o mirovinskom staiu, ova se svota smatra teoretskom svotom,

c) na temelju ove svote nositelj odreduje dužnu svotu prema omjeru u kojem se nalazi trajanje mirovinskog staia utvrdenog na temelju vlastitih pravnih propisa, prema ukupnom trajanju mirovinskog staža, uzetom u obzir, prema pravnim propisima obiju država ugovornica,

d) pri provedbi slova b) i c) mirovinski staž koji se poklapa, uzima se u obzir kao da se ne poklapa,

e) ako pravo na davanje prema pravnim propisima jedne države ugovornice, postoji i bez uzimanja u obzir Članka 19. tada nositelj te države ugovornice odobrava pripadajuće davanje samo na temelju mirovinskog staža koji se uzima u obzir prema vlastitim pravnim propisima.

(2) Ako mirovinski staž koji se uzima u obzir prema pravnim propisima jedne države ugovornice ne dosegne ukupno 12 mjeseci za obraćun davanja, tada se prema tim pravnim propisima ne odobrava nikakvo davanje. Ovo ne vrijedi ako prema ovim pravnim propisima postoji pravo na davanje jedino na temelju toga mirovinskog staia.

(3) Mirovinski staž naveden u stavku 2. prva rećenica uzima u obzir nositelj druge države ugovornice za stjecanje, održavanje i ponovno priznavanje prava na davanje tako, kao da je taj mirovinski staž ostvaren prema njegovim pravnim propisima.

Austrijski nositelji primjenjuju Članak 19. i 20. prema sljedećim pravilima:

1. Za utvrđivanje pripadnosti i nadleinosti pri rješavanju zahtjeva uzima se u obzir samo austrijski mirovinski staž.

2. Članci 19. i 20. ne vrijede za rudarsku otpremninu iz rudarskog mirovinskog osiguranja.

3. Za provedbu Članka 19. i 20. hrvatski se mirovinski stai izražen u danima preraćunava u mjesece, pri ćemu 30 dana odgovara jednom mjesecu; preostali dani smatraju se cijelim mjesecom.

4. Pri provedbi Članka 20. stavka 1. slova a) smatraju se neutralnim stažom i ona razdoblja za vrijeme kojih je osiguranik imao pravo na mirovinu zbog osiguranog slućaja starosti ili invalidnosti, prema hrvatskim pravnim propisima.

5. Pri provedbi Članka 20. stavka 1. slova b) obraćunske se osnovice utvrduju iskljućivo iz austrijskog mirovinskog staia.

6. Pri provedbi Članka 20. stavka 1. slova b) ne uzimaju se u obzir doprinosi uplaćeni za povećano osiguranje, rudarski zaštitni doplatak, naknada za tudu pomoć i njegu i zaštitni dodatak.

7. Ako pri provedbi Članka 20. stavka 1. slova c) ukupno trajanje mirovinskog staža, koji se uzima u obzir prema pravnim propisima obiju Država ugovornica, prelazi maksimalno trajanje predviđeno prema austrijskim pravnim propisima, za izraćunavanje svote povećanja, tada se raz mjerni dio davanja izraćunava u onom omjeru u kojem se nalazi trajanje mirovinskog staža priznato po austrijskim propisima prema spomenutom maksimalnom trajanju stai,a osiguranja izraženom u mjesecima.

8. Za utvrđivanje naknade za tudu pomoć i njegu primjenjuje se Članak 20. stavak 1. slovo b) i c).

9. Svota izraćunata prema Članku 20. stavku 1. slow c) povećava se za svote povećanja na temelju doprinosa za povećano osiguranje, za rudarski zaštitni doplatak, naknadu za tudu pomoć i njegu i za zaštitni dodatak.

l0. Izvanredna plaćanja pripadaju u visini austrijskog razmjernog dijela.

Hrvatski nositelji primjenjuju Članak 19. i 20. prema sljedećim pravilima:

1. Za utvrđivanje nadležnosti pri rješavanju zahtjeva uzima se u obzir samo hrvatski mirovinski staž.

2. Ako je prema hrvatskim pravnim propisima stjecanje, održavanje ili ponovno uspostavljanje prava na davanje uvjetovano postojanjem određenih okolnosti, tada iste ućinke imaju iste takve okolnosti nastale u Austriji.

3. Pri provedbi Članka 20. stavka 1. slova b) obračunske se osnovice utvrduju iskljućivo iz hrvatskoga mirovinskog staža.

4. Ako pri provedbi Članka 20. stavka 1 slova c) ukupno trajanje mirovinskog staža koji se uzima u obzir, prema pravnim propisima obiju zemalja ugovornica, prelazi maksimalno trajanje predviđeno hrvatskim pravnim propisima za izraćunavanje svote davanja, tada se razmjerni dio davanja izraćunava u onom omjeru u kojem se nalazi trajanje mirovinskog staža priznato po hrvatskim pravnim propisima, prema spomenutom maksimalnom trajanju mirovinskog staža.

5. Za utvrđivanje doplatka za pomoć i njegu primjenjuje se Članak 20. stavak 1. slova b) i c).

(1) Razdoblja zaposlenja koja podliježu obvezi plaćanja doprinosa, navršena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uzimaju se u obzir prema pravnim propisima druge države ugovornice, ako je nezaposlena osoba u onoj državi ugovornici, u kojoj ostvaruje pravo na takvo davanje, u posljednjih 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za takvo davanje, bila zaposlena kao radnik, plaćajući doprinose u osiguranju za slučaj nezaposlenosti, ukupno najmanje 13 tjedana bez provedbe propisa o zapošljavanju stranaca.

(2) Uvjet minimalnog razdoblja zapošljavanja od 13 tjedana utvrden u stavku 1. ne vrijedi za one nezaposlene osobe, ćije je zaposlenje bilo prevideno na duži rok, ali je okončano bez njihove krivice prije navršenih 13 tjedana.

Trajanje primanja naknade smanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj drTa,vi ugovornici, unutar posljednjih 12 mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva, već primala novčanu naknadu zbog nezaposlenosti.

(1) Osoba koja je zaposlena kao radnik u jednoj državnoj ugovornici ima pravo na obiteljsku pripomoć prema pravnim propisima te države ugovornice i za djecu koja trajno prebivaju u drugoj državi ugovornici.

(2) Radi prava na obiteljsku pripomoć s radnicima se postupa tako kao da imaju svoje prebivalište u onoj dri.avi ugovornici u kojoj su zaposleni.

(3) Pravo na austrijsku obiteljsku pripomoć imaju djeca koja su navršila 15 godina života a stalno prebivaju u Hrvatskoj jedino onda, ako su na redovitom školovanju.

(1) Obiteljska pripomoć koja se prema austrijskim pravnim propisima odobrava za djecu koja stalno prebivaju u Hrvatskoj, iznosi mjesećno 955 šilinga za svako dijete. Ova se svota povećava ili smanjuje za isti postotak za koji se nakon 1. siječnja 1992. godine povećava ili smanjuje u Austriji obiteljska pripomoć za dijete.

(2) Za, djecu koja su navršila 10 godina života i koja stalno prebivaju u Hrvatskoj povećava se obiteljska pripomoć poćetkom kalendarske godine u kojoj dijete navrši 10 godina života za 120 šilinga mjesečno. Ova se svota povećava ili smanjuje u Austriji nakon 1. sijećnja 1992. za isti postotak za koji se povećava ili smanjuje doplatak uz obiteljsku pripomoć za dijete koje je navršilo 10 godina života.

(1) Ako pravni propisi jedne države ugovornice zahtijevaju radi priznavanja prava na obiteljske pripomoći određeni minimalni stai, tada se uračunava istovrsni stai ostvaren u drugoj državi ugovornici.

(2) Radnici koji primaju novčanu naknadu prema pravnim propisima o zdravstvenom osiguranju ili osiguranju za slučaj nezaposlenosti jedne države ugovornice, tretiraju se u svezi s pravom na obiteljske pripomoći tako, kao da su bili zaposleni u onoj državi ugovornici prema čijim pravnim propisima primaju ove novčane naknade.

Ako neka osoba, uzimajući u obzir ovaj Ugovor, tijekom jednog kalendarskog mjeseca ispuni uvjete za ostvarivanje prava za dijete najprije prema prvnim propisima jedne a zatim druge drža,ve ugovornice, tada obiteljsku pripomoć za taj mjesec odobrava samo ona drža,va ugovornica prema čijim je pravnim propisima pravo postojalo poćetkom mjeseca.

Ako su prema pravnim propisima obiju država ugovornica u svezi s ovim Ugovorom ispunjeni uvjeti za odobrenje obiteljske pripomoći za neko dijete u obje države ugovornice, tada se obiteljska pripomoć za to dijete odobrava isključivo prema pravnim propisima one države ugovornice u kojoj dijete trajno prebiva.

U smislu ovog poglavlja djeca su osobe za koje je prema važečim pravnim propisima predviđena obiteljska pripomoć.

(1) Nadleine vlasti uredit će administrativne mjere za provedbu ovog Ugovora posebnim sporazumom.

(2) Nadleine vlasti obiju Država ugovornica obavještavat će se međusobno

a) o svim poduzetim mjerama za provedbu ovog Ugovora;

b) o svim promjenama njihovih pravnih propisa u svezi s primjenom ovog Ugovora.

(3) U primjeni ovog Ugovora nadleine vlasti i nositelji Država ugovornica međusobno se potpomaiu i postupaju tako kao da se radi o primjeni njihovih vlastitih pravnih propisa. Ova je sluibena pomoć besplatna.

(4) Nositelji i nadleine vlasti Država ugovornica mogu radi primjene ovog Ugovora neposredno stupiti u vezu međusobno kao i s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.

(5) Nositelji i nadleine vlasti jedne države ugovornice ne smiju odbiti podnesene zahtjeve i druge podneske samo zato jer su napisani na sluibenom jeziku druge države ugovornice.

(8) Lijećnićke preglede, koji se obavljaju tijekom provedbe pravnih propisa jedne države ugovornice, a odnose se na osobe koje borave na području druge države ugovornice, obavit će na zahtjev nadleine sluibe na njezin teret nositelj u mjestu boravka. Ako se lijećnički pregledi obavljaju u interesu nositelja obiju Država ugovornica tada nema naknadivanja troškova.

(7) Za sudsku pravnu pomoć vrijede odbrebe koje se primjenjuju za pravnu pomoć u gradanskim pravnim stvarima.

Nadleine vle,sti ustanovljuju tijela za vezu radi lakše provedbe ovog Ugovora, osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja, koji s obje strane dolaze u obzir.

(1) Svako oslobadanje ili smanjenje poreza, te pristojbi za ovjeru, sudskih ili upisnih pristojbi predviđeno propisima jedne države ugovprnice za pismene podneske ili dokumente koji se prilažu zbog primjene ovih pravnih propisa, odnosi se i na odgovarajuće pismene podneske i dokumente koji se prilaiu zbog primjene ovog Ugovora ili pravnih propisa druge države ugovornice.

(2) Isprave, dokumenti i pismeni podnesci bilo koje vrste, koji se moraju priloiiti na temelju primjene ovog Ugovora, ne podlijeiu nikakvoj ovjeri.

(1) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom ovog Ugovora ili pravnih propisa jedne države ugovornice predaju nadleinim vlastima, nekom nositelju ili nekoj drugoj nadleinoj ustanovi jedne države ugovornice, smatraju se zahtjevima, izjavama ili pravnim sredstvima podnesenim nadležnim vlastima, nositelju ili nekoj drugoj nadleinoj ustanovi druge državne ugovornice.

(2) Za,htjev za neko davanje, podnesen prema pravnim propisima jedne države ugovornice, smatra se također za htjevom za odgovarajuće davanje prema pravnim propisima druge države ugovornice, koje dolazi u obzir primjenom ovog Ugovora; ovo ne vrijedi ako podnositelj zahtjeva izričito zahtijeva da se odgodi utvrđivanje stečenog prava na davanje zbog starosti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice.

(3) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom pravnih propisa jedne državne ugovornice trebaju predati u određenom roku nadleinim vlastima, nositelju ili nekoj drugoj nadleinoj ustanovi te države ugovornice, mogu se u tom istom roku predati odgovarajućoj sluibi druge države ugovornice.

(4) U slučajevima iz stavka i. do 3. navedene sluibe prosljeduju te zahtjeve, izjave ili pravna sredstva odmah, bilo neposredno ili posredstvom tijela za vezu Država ugovornica, nadleinim sluibama druge države ugovornice.

(1) Sluibe nadleine za pruianje davanja prema ovom Ugovoru isplaćuju novčana davanja s oslobadajućim učinkom u valuti koja vrijedi u njihovoj državi.

(2) Naknade predviđene ovim Ugovorom isplaćuju se u valuti one države ugovornice u kojoj se nalazi sjedište nositelja koji je odobrio davanja.

(3) Doznake na temelju ovog Ugovora šalju se u skladu s dogovorima koji vrijede na tom području u obje države ugovornice u času slanja doznake.

(1) Izvršne odluke sudova, kao i izvršna rješenja, te dokazi o neplaćanju (isprave) nositelja ili nadleinih vlasti jedne države ugovornice o doprinosima i drugim potraiivanjima iz socijalnog osiguranja, kao i zahtjev za vraćanje neopravdano primljenih obiteljskih pripomoći, priznaju se i u drugoj državi ugovornici.

(2) Priznavanje se moie odbiti jedino ako se protivi javnom redu one države ugovornice, u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Izvršne odluke i isprave, priznate prema stavku 1., izvršavaju se u drugoj državi ugovornici. Izvršni se postupak provodi prema pravnim propisima, koji vrijede za izvršenje donesenih odgovarajućih odluka i isprava u onoj državi na čijem se području provodi izvršenje. Primjerak odluke ili isprave mora saDržavati potvrdu o njezinoj izvršnosti (klauzula o izvršenju).

(1) Ako je nositelj jedne države ugovornice isplaćivao akontaciju, tada se moie zadriati isplata za,ostataka odgovarajućeg davanja koje se odnosi na to isto razdoblje, a na koje postoji pravo prema pravnim propisima druge države ugovornice. Ako je nositelj jedne države ugovornice u razdoblju za koje je nositelj druge države ugovornice naknadno odobrio odgovarajuće davanje isplaćivao veće davanje nego što pripada, tada se svota koja prelazi to davanje do visine pripadajućih zaostataka smatra akontacijom u smislu prethodne rečenice.

(2) Ako je nositelj socijalne pomoći jedne države ugovornice odobrio socijalnu pomoć u razdoblju za koje je naknadno, prema propisima druge države ugovornice, pri- _ znato pravo na novčana davanja, tada nadleini nositelj te države ugovornice na zahtjev i u korist nositelja socijalne pomoći zaDržava zaostatke koji se odnose na isto razdo blje, do visine isplaćene socijalne pomoći, kao da se radi o isplaćenoj socijalnoj pomoći nositelja te druge države ugovornice.

(1) Ako osoba koja prema propisima jedne države ugovornice prima davanje zbog neke štete koja je nastala na području druge države ugovornice, ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve države ugovornice prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Ako pravo na naknadu štete zbog istovrsnih davanja iz istog slučaja štete pripada nositelju jedne države ugovornice i nositelju druge države ugovornice, moie treća osoba ono pravo, koje prema stavku 1. prelazi na oba nositelja s oslobadajućim učinkom namiriti uplatom jednom ili drugom nositelju. U internom odnosu nositelji su dužni razmjerno se namiriti, prema davanjima koja isplaćuju.

(1) Sporove između dviju država ugovornica pri tumaćenju i primjeni ovog Ugovora duine su rješavati, ako je to moguće, nadležne vlasti drža,va ugovornica.

(2) Ako se spor na taj način ne može riješiti, tada se on na zahtjev jedne države ugovornice predaje mirovnom (arbitražnom) sudu, koji se sastavlja na ovaj način:

a) Svaka država ugovornica imenuje mirovnog suca u roku od mjesec dana nakon primitka zahtjeva za arbitražnu odluku. Oba ovako imenovana mirovna suca izabiru u roku od dva mjeseca, nakon što je zemlja ugovornic& koja je posljednja imenovala svojeg mirovnog suca to objavila, jednog državljana treće zemlje kao trećeg mirovnog suca.

b) Ako jedna Država ugovornica u utvrdenom roku ne imenuje mirovnog suca, druga država ugovornica moie zamoliti predsjednika Europskog suda za, ljudska prava da ga on imenuje. Jednako tako treba na zahtjev jedne države ugovornice postupiti, ako se oba mirovna suca ne mogu sloiiti oko izbora trećeg mirovnog suca.

(c) U slućaju da predsjednik Europskog suda za ljudska prava posjeduje državljanstvo jedne od država ugovornica, tada funkcije koje mu daje ovaj Član prelaze na dopredsjednika suda ili na najvišeg po rangu suca toga suda, na kojega se ova okolnost ne odnosi.

(3) Mirovni sud odlučuje većinom glasova. Njegove odluke obvezuju obje države ugovornice. Svaka Država ugovornica snosi troškove za, mirovnog suca kojega je imenovala. Ostale troškove podjednako snose države ugovor- I nice. Mirovni sud sam regulira svoj postupak.

(1) Ovaj Ugovor ne utvrduje nikakva prava na isplatu davanja za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu.

(2) Za utvrđivanje prava na davanje prema ovom Ugovoru uzima se u obzir i onaj mirovinski staž, koji je prema propisima jedne države ugovornice ostvaren prije stupanja na snagu ovog Ugovora.

(3) Bez obzira na stavak 1., ovaj Ugovor vrijedi također i za osigurane slučajeve koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, ukoliko ranije utvrdena prava nisu već namirena kapitalizacijom.

(4) Davanja koja pripadaju tek na temelju ovog Ugovora utvrduju se na zahtjev korisnika od stupanja na sna,gu ovog Ugovora. Ako se zahtjev podnese u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Ugovora, tada se davanja priznaju od stupanja na snagu ovog Ugovora, u suprotnom od dana koji prema svojim propisima odredi svaka od država ugovornica.

(5) Bez obzira na stavak 3., davanja koja su utvrdena prije stupanja na snagu Ugovora ne utvrduju se ponovno

(6) Ako pravni propisi Država ugovornica predvidajuisključivanje ili zastaru prava, tada se u pogledu prava iz stavka 3. takvi propisi ne primjenjuju na korisnike ako se za,htjev, naveden u stavku 4., podnese u roku od dvije godi. ne nakon stupanja na snagu ovog Ugovora. Ako se zahtjev podnese nakon isteka ovog roka, tada pravo na davanje ukoliko nije nastupilo isključenje ili zastara, postoji od časa podnošenja zahtjeva, osim ako se ne primjenjuju povolj. niji propisi jedne dr'z.ave ugovornice.

(1) Nositelji u Austriji preuzimaju sva očekivana ili stečena prava austrijskih državljana i osoba koje su po austrijskom pravu s Područja socijalnog osiguranja priznate kao “folksdojčeri", pod uvjetom da dotične osobe do 1. siječnja 1958. godine nisu samo privremeno boravile na području Austrije, ukoliko su ta očekivana i stečena prava nastala na temelju bivšeg jugoslavenskog socijalnog osiguranja (mirovinsko i invalidsko osiguranje) prije 1. siječnja 1958. godine (stai plaćanja doprinosa i izjednačeni stai)

(2) Nositeiji u Hrvatskoj preuzimaju sva očekivana ili stečena prava hrvatskih državljana koji su kao jugoslaven. ski državljani na dan 1. siječnja 1958. imali prebivalište na području bivše Jugoslavije, ukoliko su ta očekivana ili ste. čena prava nastala na temelju staia osiguranja navršenog u austrijskom socijalnom osiguranju (mirovinsko osigura. nje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu) prije 1. siječnja 1958. godine (sta~ plaćanja doprinosa i izjednačeni staž).

(1) Ovaj Ugovor podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifici ranju treba što je prije moguće razmijeniti u Beču.

(2) Ovaj Ugovor stupa na snagu prvoga dana trećef mjeseca, nakon isteka mjeseca u kojem su razmijenjen ratifikacijske isprave.

(3) Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Sva ka Država ugovornica moie diplomatskim putem pismen otkazati Ugovor krajem kalendarske godine pridržavaju' se roka od tri mjeseca.

(4) U slučaju otkaza i dalje vrijede odredbe ovog Ug vora za stečena prava, i to bez obzira na ograničavajući odredbe, koje bi sustavi, koji dola,ze u obzir, predvidali slučaj boravka osiguranika u inozemstvu.

U potvrdu ovoga opunomoćenici su potpisali ovaj Ugvor i stavili žig.

Napravljeno u Za,grebu, dne 11. oiujka 1993. godine dva originala, po jedan na hrvatskom i njemačkom jeziku pri čemu su oba teksta izvorna.

Za Republiku Hrvatsku: Za Republiku Austriju:
Mr. Josip Juras, v. r.

ZAVRŠNI PROTOKOL

uz Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju

Pri potpisivanju danas sklopljenog Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju opunomoćenici obiju država ugovornica izjavljuju da postoji suglasnost o sljedećim odredbama.

1. Uz Članak 4. Ugovora:

1: Propisi obiju država ugovornica u svezi sa sudjelovanjem osiguranika i poslodavaca u tijelima nositelja, saveza kao i u sudstvu na području socijalnog osiguranja ovime se ne diraju.

2. Ne diraju se propisi o reguliranju tereta osiguranja u međudrTavnim ugovorima Država ugovornica s drugim državama.

3. Ne'dira se u pravne propise obiju država ugovornica u svezi s osiguranjem osoba zaposlenih u nekom službenom zastupstvu jedne od obiju država ugovornica u trećim dr~a,vama ili kod Članova takvog zastupstva.

4. Ove odredbe vrijede u pogledu austrijskih propisa o uzimanju u obzir ratnog staža i s njim izjednačenog staža samo za hrvatske državljane, koji su neposredno prije 13. ožujka 1938. godine imali austrijsko državljanstvo.

II. Uz Članak 5. Ugovora;

Ova se odredba ne odnosi na:

a) zaštitni dodatak prema austrijskim pravnim propisima,

b) zaštitni dodatak prema hrvatskim pravnim propisima.

III. Uz Članak 7. stavak 4. Ugovora:

Ova odredba odgovarajuće vrijedi za osobe zaposlene u Austrijskom turističkom predstavništvu.

IV. Uz Članak 11. Ugovora:

Ove odredbe vrijede u Austriji, ukoliko se radi o privremenom boravku, za, lijećenje kod privatnih lijećnika i zubara samo za sljedeće osobe:

a) osobe koje se, radi obavljanja svoga zanimanja, zadrža,vaju u Austriji, kao i za, Članove obitelji, koji ih prate, b) osobe, koje posjećuju svojuobitelj, koja živi u Austriji,

c) osobe, koje iz drugih razloga borave u Austriji, ako im je pruženo ambulantno liječenje na trošak područne bolesničke blagajne nadležne za, mjesto njihova boravka.

V. Uz Članak 14. Ugovora:

U slučajevima iz Članka 12. stavak 1. druga rečenica, troškovi za, korisnike prava naknaduju se iz austrijskog mirovinskog osiguranja i to iz doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika koji pristižu u Glavni savez nositelja socijalnog osiguranja.

VI. Uz Članak 23. stavak 2. Ugovora:

Ako austrijski drža,vljanin podnese zahtjev za naknadu zbog nezaposlenosti u Austriji za to nije potreban minimalni staž.

VII. Uz čl. 25. do 30. Ugovora:

1. U odnosu na obiteljske pripomoći primjenjuje se Članak 4. samo u skladu s Člankom 25. do 30.

2. Pravo na obiteljske pripomoći postoji jedino ako zaposlenje nije u suprotnosti s postojećim propisima o zapošljavanju stranih radnika.

3. Pravo na obiteljsku pripomoć, prema austrijskim propisima, postoji jedino ako je zaposlenje u Austriji trajalo najmanje jedan kalendarski mjesec; za taj uvjet staža ne primjenjuje se zbrajanje prema Članku 27. stavak 1.

4. Pravo na povećanu obiteljsku pripomoć za teže invalidnu djecu, prema austrijskim propisima, postoji samo za onu djecu koja trajno prebivaju u Austriji.

VIII. Uz Članak 40. Ugovora:

Bez obzira na stavak 5., Članak 22. točka 4. primjenjuje se i na prije utvrdena davanja.

IX. Uz Članak 41. Ugovora:

1. Uvjeti državljanstva prema stavku 1. za preuzimanje obveza moraju biti ispunjeni na dan 1. sijećnja 1958. godine.

2. Pri uzimanju u obzir očekivanih i stečenih prava na davanja iz austrijskog mirovinskog osiguranja, odnosno osiguranja za slučaj nesreće na poslu primjenjivat će se odredbe austrijskog Saveznog zakona od 22. studenoga 1981. godine o pravima na davanja i očekivanim pravima u mirovinskom osiguranju i osiguranju za slućaj nesreće na poslu na bazi zaposlenja u inozemstvu.

3. Ako se preuzimaju davanja, smatrat će se da su ispunjeni opći uvjeti za odgovarajuća davanja iz austrijskog, odnosno hrvatskog mirovinskog osiguranja (osiguranja za slučaj nesreće na poslu). Pri tom će se za odredivanje davanja uzeti u obzir vrijeme osiguranja koje je služilo kao temelj za odredivanje prava na preuzeta davanja. Ako se ovim vremenom ne dostiže uvjetovani mirovinski staž na odgovarajuću mirovinu, uzet će se za odmjeravanje davanja vrijeme u trajanju potrebnog mirovinskog staža.

Ovaj Završni protokol sastavni je dio Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju. On stupa na snagu istog dana kada i Ugovor i ostaje jednako tako dugo na snazi.

U potvrdu ovoga opunomoćenici su potpisali ovaj Završni protokol i stavili žig.

Napravljeno u Zagrebu, dne 11. ožujka 1993. godine u dva originala, po jedan na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu su oba teksta izvorna.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama - međunarodni ugovori”.

Klasa: 504-02/93-O1/02
Zagreb, 29. srpnja 1993.