|
Internet i poslovne usluge za poduzetnike Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave. Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice. Link za opširnije informacije o izradi web stranica |
||
Na temelju članka 110. Ustava Republike Hrvatske i članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 10. rujna 1992. godine, donijela je
Članak 1.
Potvrđuje se (ratificira) Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o vojnim mirovinama, potpisan u Ljubljani 20. srpnja 1992. na hrvatskom i slovenskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:
Republika Hrvatska i Republika Slovenija, želeći svojim državljanima osigurati primjenu propisa o isplati vojnih mirovina koji su na snazi u objema ugovornim državama, dogovorile su se da sklope sljedeći
Članak 1.
(1) U ovom Ugovoru znače izrazi:
1.»Hrvatska« - Republiku Hrvatsku,
»Slovenija« - Republiku Sloveniju,
2. »Državljanin« - u odnosu na Hrvatsku, hrvatskog državljanina,
- u odnosu na Sloveniju, slovenskog državljanina,
3. »Pravni propisi«
- zakoni i drugi propisi koji se odnose na isplatu vojnih mirovina navedeni u članku 2. stavku 1,
4. »Nadležna vlast«
- u odnosu na Hrvatsku, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva,
- u odnosu na Sloveniju, Ministarstvo za rad i Ministarstvo za zdravstvo, obitelj i socijalnu zaštitu,
5. »Nositelj«
- ustanova ili organizacija kojoj je povjerena provedba pravnih propisa navedenih u članku 2.
6. »Član obitelji«
- člana obitelji prema propisima one države ugovornice u kojoj ima svoje sjedište nositelj, na čiji bi se teret isplaćivala davanja,
7. »Novčano davanje«
- mirovina, novčana naknada, doplatak i svote povećanja,
8. »Doplatak za djecu«
- u odnosu na Hrvatsku, doplatak za djecu,
- u odnosu na Sloveniju, doplatak za djecu.
(2) U ovom Ugovoru ostali izrazi imaju ono značenje koje im pripisuje zakonodavstvo koje se primjenjuje.
Članak 2.
(2) Ovaj se Ugovor odnosi:
1) na hrvatske pravne propise:
a) o preuzimanju bivšeg saveznog zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika u republičko zakonodavstvo
b) na propise o zdravstvenom osiguranju (vojnih umirovljenika)
c) na propise o doplatku za djecu (vojnih umirovljenika)
2) na slovenske pravne propise:
a) o isplaćivanju vojnih mirovina ostvarenih prema bivšem saveznom zakonu,
b) zdravstvenom osiguranju (vojnih umirovljenika)
c) doplatku za djecu (vojnih umirovljenika)
(2) Ako st. 3. i 4. ne odreduju drugačije, ovaj se Ugovor odnosi na sve propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjuju pravne propise označene u stavku l.
(3) Ovaj se Ugovor ne odnosi na propise o novom sustavu mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika koji bi bio uspostavljen u ugovornim državama.
(4) Pravni propisi, koji proizlaze iz međudržavnih ugovora s trećim državama ili služe njihovoj provedbi, ne uzimaju se u obzir u odnosima između država ugovornica.
(5) Odredbe ovoga Ugovora primjenjuju se i u slučaju pristupa država ugovornica nekom međunarodnom Ugovoru o isplati vojnih mirovina, ako je to povoljnije za osobu na koju se Ugovor odnosi.
Članak 3.
Ovaj Ugovor vrijedi, ukoliko nije drugačije određeno, za državljane zemalja ugovornica, kao i za članove njihovih obitelji i druge osobe glede prava koja im pripadaju od državljanina jedne države ugovornice.
Članak 4.
U primjeni propisa jedne države ugovornice iz članka 2. koji pravo na stjecanje davanja uvjetuju državljanstvom te države i prebivalištem u njoj, odnosno samo prebivalištem izjednačeni su državljani druge države ugovornice koji u prvoj državi također stalno prebivaju.
Članak 5.
(1) Vojne mirovine i druga davanja stečena, prema propisima iz članka 2., ne mogu se smanjivati, mijenjati, staviti u mirovanje, oduzeti ili plijeniti zbog kasnije promjene prebivališta korisnika na područje druge države ugovornice.
(2) Ako prema propisima jedne države ugovornice postojanje nekih okolnosti odnosno obavljanje neke djelatnosti ili neko obvezatno osiguranje ima pravne posljedice na isplatu davanja iz stavka l. takve iste posljedice imaju odgovarajuće činjenice odnosno djelatnost ili odgovarajuće obvezatno osiguranje u drugoj državi ugovornici.
Članak 6.
U slučaju smrti korisnika vojne mirovine, ostvarene na temelju propisa iz članka 2. članovi obitelji mogu steći pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetom da stalno prebivaju na području država ugovornica, neovisno o tom jesu li državljani jedne od država ugovornica.
Članak 7.
(1) Korisnik vojne mirovine zdravstveno je osiguran prema propisima države ugovornice koja isplaćuje vojnu mirovinu.
(2) Za vrijeme privremenog boravka u drugoj državi, korisnik vojne mirovine ima pravo na hitnu medicinsku pomoć prema propisima o zdravstvenom osiguranju te države. Prava se ostvaruju na teret nadležnog nositelja osiguranja države ugovornice u kojoj korisnik prima mirovinu.
Članak 8.
Osoba, koja prima vojnu mirovinu, prema propisima jedne države ugovornice, ima pravo na doplatak za djecu prema propisima te države ugovornice i za djecu, koja privremeno ili stalno prebivaju u drugoj državi ugovornici.
Članak 9.
Ako su, prema propisima obiju država ugovornica, uzimajući u obzir ovaj Ugovor, ispunjeni uvjeti za priznanje prava na doplatak za djecu za neko dijete u obje države ugovornice, tada se doplatak za to dijete priznaje iskljućivo prema propisima one države ugovornice u kojoj dijete stalno prebiva.
Članak 10.
(1) Tijela za vezu iz članka 11. dogovorit će se o načinu provedbe ovog Ugovora.
(2) Nadležna tijela obiju država ugovornica obavješćivat će se međusobno
a) o svim poduzetnim mjerama za provedbu ovog Ugovora,
b) o svim promjenama njihovih propisa glede primjene ovog Ugovora.
(3) U primjeni ovog Ugovora organi i nositelji država ugovornica, međusobno se potpomažu i postupaju tako kao da se radi o primjeni njihovih vlastitih propisa. Ova službena pomoć je besplatna.
(4) Nositelji i organi vlasti država ugovornica mogu radi primjPnP nvng IJgovora, neposredno međusobno stupiti u vezu kao i s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.
(5) Nositelji i organi vlasti jedne države ugovornice ne smiju odbiti podnesene zahtjeve i druge podneske samo radi toga, jer su napisani na službenom jeziku jedne države ugovornice.
(6) Za sudsku pravnu pomoć vrijede odredbe koje se primjenjuju za pravnu pomoć u gradanskim pravnim stvarima.
Članak 11.
Tijela za vezu, radi lakše provedbe ovog Ugovora: U Republici Hrvatskoj jesu:
- za mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatak za djecu:
Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatskež
- za zdravstveno osiguranje:
Republički fond zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske
U Republici Sloveniji:
- za mirovinsko i invalidsko osiguranje:
Zavod za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije .
- za zdravstveno osiguranje:
Zavod za zdravstveno zavarovanje Slovenije
- za doplatak za djecu:
Ministarstvo za zdravstvo, družino in socialno varstvo.
Članak 12.
(1) Svako oslobadanje ili smanjenje poreza, te pristojbi za ovjeru, sudskih ili upisnih pristojbi, predviđeno propisima jedne države ugovornice za pismene podneske ili dokumente, koji se prilažu zbog primjene ovih propisa, odnose se i na odgovarajuće pismene podneske i dokumente koji se prilažu zbog primjene ovog Ugovora ili pravnih propisa druge države ugovornice.
(2) Isprave, dokumenti i pismeni podnesci bilo koje vrste, koji se moraju priložiti na temelju primjene ovog Ugovora, ne podliježu nikakvoj ovjeri.
Članak 13.
(1) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom ovog Ugovora ili propisa jedne države ugovornice predaju nekom organu vlasti, nekom nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj ustanovi jedne države ugovornice, smatraju se zahtjevima, izjavama ili pravnim sredstvima podnesenim nekom organu vlasti, nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj ustanovi druge države ugovornice.
(2) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom propisa jedne države ugovornice trebaju predati u određenom roku mogu se u tom istom roku predati odgovarajućem tijelu druge države ugovornice.
(3) U slučajevima iz st. i. i 2. prosljeduju navedene službe te zahtjeve, izjave ili pravna sredstva bilo neposredno ili posredstvom tijela za vezu država ugovornica odmah odgovarajućim nadležnim službama druge države ugovornice.
Članak 14.
(1) Službe, nadležne za pružanje davanja prema ovom Ugovoru, isplaćuju novčana davanja preko isplatnih tijela s oslobadajućim ućinkom u valuti koja vrijedi u njihovoj državi. Pri preračunavanju davanja u valutu druge države mjerodavan je onaj tećaj koji se primjenjivao na dan doznačenja davanja korisniku u drugu državu.
(2) Naknade, predviđene ovim Ugovorom, isplaćuju se u valuti one države ugovornice, u kojoj se nalazi sjedište nositelja, koji je isplaćivao davanja.
(3) Doznake, na temelju ovog Ugovora, šalju se u skladu s dogovorima o plaćanju koji vrijede na tom području između država ugovornica u času slanja doznake.
Članak 15.
(1) Izvršne odluke sudova, izvršna rješenja kao i zahtjevi za vraćanje neopravdano primljenih novčanih davanja priznaju se i u drugoj državi ugovornici.
(2) Priznavanje se može odbiti jedino, ako se protivi javnom redu one države ugovornice, u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati
(3) Izvršne odluke i isprave, priznate prema stavku 1. izvršavaju se u drugoj državi ugovornici. Izvršni se postupak provodi prema propisima, koji vrijede za izvršenje donesenih odgovarajućih odluka i isprava u onoj zemlji na ćijem se području provodi izvršenje. Primjerak odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj izvršnosti (klauzula o izvršenju).
Članak 16.
Ako je nositelj jedne države ugovornice neosnovano isplaćivao akontaciju davanja ostvarenih prema propisima iz članka 2., tada nositelj druge države zadržava isplatu zaostatka istih davanja koji se odnose na to isto razdoblje u korist nositelja koji je isplatio akontaciju.
Članak 17.
Sporove između nositelja dviju država ugovornica, pri tumačenju i primjeni ovog Ugovora, rješavaju, dogovorno nadležni organi vlasti država ugovornica.
Članak 18.
(1) Pravo na vojnu mirovinu i druga davanja prema propisima iz članka 2., mogu se ostvariti najranije od 1. siječnja 1992.
(2) Davanja, koja pripadaju na temelju ovog Ugovora, utvrđuju se na zahtjev korisnika. Ako se zahtjev podnese u roku od dva mjeseca, nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora, davanja se priznaju od 1. siječnja 1992., a ako je zahtjev podnesen nakon toga roka, davanja se priznaju od prvoga dana idućeg mjeseca, nakon podnošenja zahtjeva.
(3) Ovaj Ugovor se primjenjuje na osobe koje su ostvarile pravo na vojnu mirovinu i druga davanja, prema bivšim saveznim propisima najkasnije do roka utvrdenog propisima iz članka 2., a koje su državljani Republike Hrvatske ili Republike Slovenije i imaju prebivalište u jednoj od njih.
Članak 19.
(1) Ovaj Ugovor podliježe potvrdi u skladu s unutarnjim zakonodavstvom svake države ugovornice. Obavijesti o potvrdivanju razmjenit će se diplomatskim putem.
(2) Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana nakon isteka mjeseca u kojem su razmijenjene obavijesti o potvrdivanju.
(3) Ovaj Ugovor će se primjenjivati do sklapanja Ugovora o socijalnom osiguranju između Repub.like Hrvatske i Republike Slovenije.
(4) Prava stečena prema odredbama ovog Ugovora ostaju na snazi i nakon prestanka njegovog važenja.
U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Ljubljani 20. srpnja 1992. u dva primjerka po jedan na hrvatskom i slovenskom jeziku, od kojih su oba teksta jednako vjerodostojna.
Članak 3.
Ova uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori«.
Klasa:140-09/92-01/08
Urbroj : 5030104-92-6
Zagreb, 10. rujna 1992.
Predsjednik
Hrvoje Šarinić, v. r.